Kina

Kina, država u sr. i I Aziji, uz Žuto i Istočnokinesko more na I i Južnokinesko more na JI; 9 573 989 km², 1,3 mlrd. st. (treća po površini; prva po broju stanovnika u svijetu). Gl. grad Peking (Beijing), najveći Shanghai; veliki gradovi Tianjin, Shenyang, Wuhan, Guangzhou, Harbin. Sastoji se od sinijske mase na I, paleozojskih planina na SZ i mlađega nabranoga gorja na JZ. Sinijskoj masi pripadaju pobrđa J Kine, Shantung i I Mandžurija. Masivi SZ Kine Tian Shan (7439 m), Džungarski Alatau (4463 m) i dio Mongolskoga Altaja okružuju zavalu Džungariju, a Tian Shan i Kunlun Tarimsku zavalu. J i I dio Kine zauzimaju velike naplavne nizine rijeka Yangtze, Huang Ho i dr. Područje između sr. Azije i Žutoga mora pokriva prapor. Od ukupne površine Kine 51% je planinski, 49% nizinski kraj. S i SZ područja imaju izrazito kontinentalnu klimu. Na visokim planinama zime duge i hladne, ljeta kratka i svježa. Zatvorene zavale (Tarimska, Džungarija i dr.) imaju vruća ljeta i vrlo hladne zime. Godišnja količina oborina u zatvorenim zavalama manja od 100 mm, u sr. dijelu J Kine oko 1000 mm, na primorju zaljeva Tonkin i na većim visinama o. 2000 mm, u J dijelovima Tibeta iznad 3000 mm. Gl. rijeke Yangtze, Huang Ho, Xi, Songhua, Amur. Duljina plovnih rijeka i kanala o. 110 000 km, kanala za natapanje o. 320 000 km. Jezera: Poyang, Dongting, Siling, Qinghai, Tai. J dio Kine pod vlažnim zimzelenim suptropskim šumama, sr. pod listopadnima, S pod crnogoričnima. U S i SZ endemične vrste četinjača. Suhe su zavale pretežito polupustinje i pustinjske stepe s rijetkom travom i grmljem. Nizine oko donjega toka Huang Hoa i Yangtzea poljoprivr. su jezgra Kine (riža, pšenica, ind. bilje). Od ukupnoga broja stanovnika 92% Kinezi, ostalo etničke manjine. Najgušće su naseljene nizine rijeka, a najrjeđe SZ dio Tibeta. Oko 67% seosko, ostalo gradsko stanovništvo. K. ima o. 700 sveuč., akademiju znanosti, znanstvene i dr. institute. Gl. su kulture za prehranu stanovništva riža (na J) i pšenica (na S). Uspijeva kukuruz, ječam, kaoliang (vrsta sirka), soja. Uzgajaju se uljarice (sezam, kikiriki, uljana repica, suncokret), mahunarke (grah, grašak), ind. biljke (šećerna trska i repa, duhan, pamuk, ramija, juta, konoplja, lan), čaj, voće. Stočarstvo (svinje, goveda, bivoli, ovce, jakovi, perad), svilarstvo, ribarstvo. Šumarstvo (tung, tikovina, bambus). Ležišta ugljena i lignita, nafte, prirodnoga plina, ruda željeza, boksita, mangana, vanadija, volframa, kositra, olova, magnezita, antimona, žive, azbesta, uranija, sumpora. Vodeće mjesto u ind. zauzima tekst. ind. (moderne predionice i tkaonice pamuka, svile, vune; proizvodnja vunenih sagova), metalurgija, metalna ind., brodogradnja, prehr., drvna ind., tvornice papira, sapuna, cementa, kem. i petrokem. industrija; ind. stakla, porculana, lakova, boja, suncobrana, lepeza; proizvodnja kožne galanterije. Gl. trgovačke i ribarske luke: Shanghai, Tianjin, Dalian (Lüda), Wuhan, Guangzhou. Gl. zračne luke: Peking, Shanghai. – Tragovi pračovjeka iz paleolitika (Homo erectus pekinensis). U 3. tisućljeću pr. Kr. razvijene su na S i na J uz more neolitičke kulture. U 2. tisućljeću pr. Kr., u brončano doba već se javljaju prve dinastije Xia i Shang. Dinastija Shang vladala je istočnokin. nizinom, kad je K. bila država s visokom materijalnom kulturom i razvijenim pismom. Nakon nje, S od rijeke Yangtze, vladala je dinastija Zhou (1066–221. pr. Kr.; ekon. i kult. napredak; Lao-Ce, Konfucije). Zbog feud. borbi K. se raspala na više država, koje je ujedinila dinastija Qin (221–206. pr. Kr.) u prvo kin. carstvo (izgradnja Kineskoga zida). Za starije dinastije Han (206. pr. Kr. – 9), K. doživljuje jak kult. uspon i širi se od Koreje do Turkestana te od J Mandžurije do Anana, a za mlađe dinastije Han (25–220) u K. prodire budizam. Nakon više stoljeća unutrašnjih borbi, Kinu ujedinjuje dinastija Tang (618–907). Kult. procvat, tada započet, dosegnuo je vrhunac za dinastije Song (960–1279); ona je vladala samo u J Kini, dok je S morala prepustiti Kitanima, Džurdžima te Mongolima koji su zauzeli cijelu Kinu i njome zavladali (dinastija Yuan 1271–1368). Protiv Mongola dignut je ustanak; nakon njihova protjerivanja, zavladala je dinastija Ming (1368–1644), za koje su u Kinu počeli dolaziti eur. trgovci, kolonisti i misionari. Tada je u Koreji došlo do prvoga velikoga sukoba Kine i Japana (1592–98). Dinastiju Ming srušili su 1644. Mandžurci, čija je dinastija Qing vladala do 1912. Vladar Kangxi (1661–1722) pokorio je Tajvan (1683), dovršio osvajanje Kine i s Rusijom sklopio pogranični ugovor u Nerčinsku (1689). Kad je K. zabranila uvoz opijuma, Britanija je povela protiv nje tzv. I. opijumski rat (1840–42) te je mirom u Nanjingu (1842) prisilila Kinu da otvori luke eur. trgovini i da joj odstupi Hong Kong. Ugovore na njezinu štetu sklopile su 1844. s Kinom SAD i Francuska. Poraz u II. opijumskom ratu (1856–60), Taipinški ustanak seljaka (1851–64), prepuštanje Francuskoj Anama i Tonkina (1885), Britaniji Burme (1886), Japanu Tajvana i otoke Penghua (nakon rata zbog Koreje 1894–95), sve zamašnije pretvaranje Kine u područje imperijalističkih interesnih sfera, neuspjeh u provođenju reformi, sve češće bune (Boksački ustanak, 1900–01), događaji su koji su prethodili i doveli do revolucije 1911, zbacivanja dinastije Qing i proglašenja republike (privremeni predsj. Sun Jat-sen pa Yuan Shikai). Otad počinje dvostruka borba Kine: za oslobođenje od vanj. pritisaka i za unutrašnje sređivanje. Građ. rat (1921–27) završio je pobjedom Jiang Jieshija (Čang Kaj-šeka), vođe Kuomintanga (osn. 1912) koji 1928. uspostavlja nac. vladu u Nankingu. Ubrzo izbija građ. rat (1927–36) između Kuomintanga i komun. Crvene armije, koji se odvija istodobno s jap. agresijom (od 1931). Dok su Japanci zauzeli Mandžuriju (stvorena država Mandžukuo) i osvajali velike dijelove Kine, Crvena je armija, pred nadmoćnim kuomintanškim snagama, poduzela dugi marš (1934–36) prema S pod vodstvom KP i Mao Zedonga. Rat s Japanom potrajao je sve do 1945. i prisilio Kuomintang i KP Kine na sporazum o zajedničkoj borbi protiv osvajača. Japanci su 1937. zauzeli Peking, Tianjin, Shanghai i Nanjing, a 1938. Kanton i Hankou. Kad je Japan napao Pearl Harbor (1941), K. je navijestila rat silama Osovine. Nakon jap. poraza 1945, u građ. ratu (1945–49) komun. snage pobijedile su kuomintanške (koje su se povukle na Tajvan) te je 1949. proglašena NR Kina. Predsj. je postao Mao Zedong (1959. zamijenio ga je Liu Shaoqi). 1951. K. je zauzela Tibet; u Korejskom ratu 1950–53. podupirala je sjevernokorejski režim. Od sred. 1950-ih postupno se pogoršavaju kin.-sovj. odnosi (1960. SSSR prestaje pomagati Kinu). 1961–62. pogranični je sukob s Indijom. 1964. K. je izvela prvu eksploziju atomske bombe. U Indokini je podupirala revolucionarne snage i pomagala DR Vijetnam u Vijetnamskom ratu. Kulturnom revolucijom u drugoj pol. 1960-ih potisnute su reformatorske tendencije, a Mao je ojačao polit. utjecaj. 1969. pogranični je sukob sa SSSR-om. Odnosi sa SAD-om poboljšani su 1971. te je NR Kina primljena u UN (Tajvan je isključen). 1976. umiru premijer Zhou Enlai (Ču En-laj) i Mao Zedong; na vlasti se učvršćuje umjerena struja koju predvodi Hua Guofeng, a polit. utjecaj stječe i Deng Xiaoping. Potiču se ekon. reforme i veze sa zapadnim zemljama. 1978. s Japanom je potpisan sporazum o miru i prijateljstvu. 1979. pogranični je sukob s Vijetnamom. Poč. 1980-ih premijer Zhao Ziyang i vođa KP Kine Hu Yaobang provode ograničenu ekon. liberalizaciju. 1984. s Velikom Britanijom je postignut sporazum o Hong Kongu (kin. od 1997), a 1987. s Portugalom za Macao (kin. od 1999). Zahtjevi za demokratskim reformama isticani su u povremenim studentskim prosvjedima u drugoj pol. 1980-ih (1989. na Tiananmenu; raste polit. utjecaj premijera Li Penga). 1989. poboljšani su odnosi sa SSSR-om. 1989–2002. generalni sekr. CK KP Kine bio je Jiang Zemin, 1993–2003. predsj. je republike. 1980-ih i 1990-ih odnose sa SAD-om povremeno je narušavala am. potpora Tajvanu. S Indijom je 1993. potpisan sporazum o stabilnosti u pograničju, a sporazum o sigurnosnoj suradnji postignut je 1996. s Rusijom, Kazahstanom, Kirgistanom i Tadžikistanom. Potkraj 2002. s ASEAN-om je dogovoreno izbjegavanje sukoba oko spornih otoka u Južnokineskom moru. 1990-ih i poč. 2000-ih u autonomnoj regiji Xinjiang povremeni su prosvjedi ujgurskoga stanovništva (aktivne su i separatističke skupine). Polit. nestabilan ostao je i Tibet (pobuna 1987–89; veći prosvjedi 2008). Za generalnog sekr. KP Kine 2002. izabran je Hu Jintao; 2003. postao je i predsj. republike (reizabran 2008).