kanon

kanon (grč.). ① Pravilo, obrazac, norma; normativni kriterij za bilo koje područje znanja ili djelovanja. ② FILOZ mjerilo koje služi za spoznaju što je dobro, a što zlo. Također skup načela i pojmova o tome kako se s pomoću mišljenja dolazi do istinske spoznaje. U logici k. označava pravila i metode na osnovi kojih se dolazi do valjanih induktivnih zaključaka. ③ U kršć. crkvi, opći naziv za crkv. propise i zakone (→ kanonsko pravo); gl. i nepromjenljivi dio sv. mise (misni k.: prikazanje, posvećenje i pričest); popis biblijskih knjiga koje kršćani i Židovi smatraju svetima i nadahnutima (u katolika, 45 starozavjetnih i 27 novozavjetnih knjiga); popis svetaca koje priznaje Kat. crkva (k. svetaca). ④ LIK skup pravila koja određuju odnose veličinâ pojedinih dijelova međusobno i prema cjelini, kako bi se postigla savršena harmonija. ⑤ GLAZB u višeglasju, način izvedbe, ili skladanja, utemeljen na dosljednome oponašanju melodijske linije, ili teme, u određenim razmacima u različitim dionicama (Bratec Martin); oblik biz. crkv. pjevanja. ⑥ Stari naziv za pismovnu veličinu 3 cicera (36 tipografskih točaka).