Jugoslavija

Jugoslavija, država većine južnosl. i drugih naroda, koja je s različitim drž. ustrojem i geopolitičkim sastavom postojala od 1918 (pod imenom J. od 1929) do 2003, najdulje pod srbijanskom dinastijom Karađorđevića (1918–41; formalno do 1945) i pod komun. vlašću (1945–91). Nastala je nakon I. svj. r. (1. 12. 1918) ujedinjenjem Kraljevine Srbije s Državom Slovenaca, Hrvata i Srba. 1918–29. nazivala se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a od 1929. Kraljevina Jugoslavija. U monarhijskom razdoblju vladari su bili kraljevi Petar I. (do 1921), Aleksandar I. (1921–34) i Petar II. (1934–45; zbog njegove maloljetnosti vlast je 1934–41. imao knez Pavle). Od osnutka 1918. bila je izražena srbijanska premoć u drž. ustanovama, zasnovana na centralističkom uređenju i tumačenju ujedinjenja kao kontinuiteta srp. države. Bila je osporavana federalizacija, zahtijevana napose od hrv. stranaka, i politička afirmacija manjinskih naroda (Bošnjaka, Makedonaca, Crnogoraca i dr.). Rapallskim ugovorom 1920. Italiji su priznati Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (bez općine Kastav), Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo, Palagruža (s pripadajućim manjim otocima). Rimskim ugovorima 1924. Italiji je priznata i Rijeka. Diktatura je proglašena 1929, a ustavna monarhija obnovljena je oktroiranim ustavom 1931. Rješavanje hrv.-srp. odnosa, kao ključnoga drž. pitanja, pokušano je 1939. sa stvaranjem Banovine Hrvatske. U II. svj. r. J. je bila okupirana od Njemačke, Italije i njihovih saveznika te pod kvislinškim režimima (general M. Nedić uspostavlja vlast u Srbiji, veći dio Hrvatske i BiH potpada pod Nezavisnu Državu Hrvatsku); kralj i vlada izbjegli su u inozemstvo. Antifašističku borbu predvodila je KP Jugoslavije pod vodstvom J. Broza Tita; na zasjedanju AVNOJ-a 1942. i 1943. antifaš. pokret donosi program poratnoga drž. uređenja. Od 1945. J. je pod komun. vlašću, kao Demokratska Federativna J. (1945), Federativna Narodna Republika J. (1945–63) i Socijalistička Federativna Republika J. (SFRJ; 1963–91). Mirovnim ugovorima nakon 1945. Jugoslaviji je priznata većina teritorija izgubljenih 1920-ih. Jugosl. federaciju (od 1945) činilo je šest republika: BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija (Vojvodina, a postupno i Kosovo postaju srbijanske autonomne pokrajine). Komun. režim provodio je ograničenu liberalizaciju 1960-ih i poč. 1970-ih; 1971–72. obračunava se s nacionalno-demokratskim težnjama (Hrvatsko proljeće, smjene u vodstvu Srbije), a 1974. osnažuje suverenitet republika uvođenjem konfederalnih sadržaja. 1980-ih politička su sučeljavanja republičkih vodstava oko pitanja drž. uređenja, polit. pluralizma i dr.; osnaženi su različiti nac. zahtjevi te unitarističko jugoslavenstvo, uz težnju Srbije za polit. dominacijom. Polit. suprotnosti rezultiraju raspadom SFRJ 1990–91. i ratom u Sloveniji, Hrvatskoj (Domovinski rat) i BiH. 1992–2003. naziv J. bio je zadržan u imenu srbijansko-crnogorske državne zajednice (Savezna Republika J.).