Jordan

Jordan, država u SZ dijelu Arapskoga poluotoka; 89 342 km², 5 906 000 st. Gl. grad Amman. Veći gradovi Zarqa (Az-Zarqā) i Irbid. J. obuhvaća 800–1000 m visoki ravnjak s tektonskom udolinom Ghor. Klima stepska i pustinjska; kratkotrajni pljuskovi. Jedina rijeka Jordan utječe u Mrtvo more. Biljni pokrov stepa i polupustinja. Stanovnici Arapi, Turci i Armenci. Službeni jezik arapski. Poljodjelstvo; stočarstvo. Rudarstvo: fosfati, potaša. Jedina luka Akaba (Al-‘Aqabah). Međunar. zračna luka Amman. Naseljen od paleolitika. U starom vijeku pod vlašću Amonićana, Moabljana i Edomita, izraelske države, Perzije (od 539. pr. Kr.), Natabejaca (prije 312. pr. Kr.), Rimljana (od 106), a u srednjem vijeku Bizanta, novoperzijske države dinastije Sasanida i Arapa (od 636). Poslije pod vlašću države dinastije Ajubida (od kraja 12. st.), mameluka (od 1250) i Osmanskoga Carstva (1517–1918) kao dio vilajeta Damask. Nakon I. svj. r. Velika Britanija osnovala je autonomni emirat Transjordan. Neovisnost je ostvario 1946, a 1949. preimenovan je u Hašemitsku Kraljevinu Jordan; emir Abdulah proglašen je kraljem 1946 (ubijen 1951). Nakon rata s Izraelom 1948–49, J. je zadržao dio sr. Palestine zapadno od rijeke Jordan (tzv. Zapadna obala ili Cisjordanija) te I dio Jeruzalema; ta je područja anektirao 1950, a izgubio u ratu s Izraelom 1967 (oko 1,2 mil. Palestinaca, ugl. izbjeglica, ostalo je u Jordanu). 1952–99. na vlasti je bio kralj Husein II.; 1970–71. obračunao se s više palestinskih voj.-polit. skupina i učvrstio vlast. 1974. priznao je Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO); 1988. odrekao se zahtjeva za Zapadnom obalom i I Jeruzalemom, a 1994. potpisao je mirovni sporazum s Izraelom. U drugoj pol. 1990-ih više je proturežimskih prosvjeda; kralj Husein II. umro je 1999, a naslijedio ga je sin Abdullah bin Hussein. Poč. 2000-ih islamistička oporba protivi se drž. suradnji sa SAD-om i drugim zapadnim zemljama. Nakon am. napad na Irak (2003) u Jordanu je o. 500 000 iračkih izbjeglica (2011. o. 450 000).