Jemen

Jemen, država u JZ dijelu Arapskoga poluotoka; 528 076 km², 22 917 000 st. Gl. grad Sana. Ostali veći gradovi: Aden, Taiz, Hodeida. Veći dio zemlje je visoravan (2000–3000 m), s duboko usječenim vadima (Hadramaut, Masilah), s koje se izdižu izdvojeni planinski masivi (An-Nabi Šu‘aib, 3760 m; najviši vrh Arapskoga poluotoka). Visoravan se postupno spušta prema primorju Crvenoga mora, a strmo ruši prema obali Adenskoga zaljeva. Polupustinjska i pustinjska klima. U višim dijelovima umjerena temperatura: 20–30 °C (mjestimično do 45 °C); oborine: 750–1000 mm. Stanovnici su Arapi te malobrojni Indijci, Pakistanci, Židovi, Iranci; službeni jezik arapski. Uzgajaju se žitarice, duhan, pamuk, kava, datulja, sezam. Stočarstvo; ribarstvo. Dobivanje morske soli; ležišta nafte, gipsa. Gl. luke: Aden, Hodeida, Moka. Gl. zračne luke Sana, Aden, Hodeida, Taiz. – Od 2. st. ondje su gradove-države imali Minejci, Sabejci i Himjariti. Rimljani taj kraj zovu Arabia felix. Nad Jemenom se smjenjuje vlast Etiopljana (od 525), Perzijanaca (od 570), Arapa (od 630) te Osmanlija (od 1517), koji zauzimanjem Adena (1538) odatle istiskuju Portugalce. Povlačenjem Osmanskog Carstva poč. 18. st. dolazi pod vlast jemenskih imama. Britanci 1839. zauzimaju Aden i uključuju ga u sastav svoje kolonijalne uprave za Indiju, šireći utjecaj i u unutrašnjost. 1918. J. postaje neovisno kraljevstvo, što je potvrđeno i mirovnim ugovorom u Lausanni 1924. Južne krajeve zadržali su Britanci pod svojim protektoratom. Takvo stanje regulirano je anglo-jemenskim sporazumom 1934. Od svojih posjeda Britanci su 1937. osnovali koloniju Aden. Geopolitička podjela jemenskoga teritorija održala se i nakon II. svj. r. (nekoliko je drž. udara i oružanih pobuna). 1962. proglašena je Arapska Republika Jemen (tzv. Sjeverni Jemen), u kojoj dolazi do sukoba između republikanskih i monarhističkih snaga (o. 150 000 poginulih bilo je do poč. 1970-ih). 1978. vlast preuzima Ali Abduuah Salih koji uspostavlja drž stabilnost. Brit. uprava na južnojemenskom području okončana je 1967. kad je proglašena Narodna Republika Južni Jemen; 1970. preimenovana je u Narodnu Demokratsku Republiku Jemen (tzv. Južni Jemen); pod ljevičarskim režimom o. 300 000 ljudi izbjeglo je u Sjeverni Jemen (poč. 1970-ih). Južni Jemen imao je podršku Sovjetskoga Saveza, kojem je zauzvrat 1970-ih dopustio uspostavu voj. baza. Od 1986. vlast u Južnom Jemenu imao je Hajdar Abu Bakr al-Atas. Zbog graničnih sporova povremeno je dolazilo do oružanih incidenata između Sjevernoga i Južnoga Jemena; 1972. međusobno ratuju, a potom neuspjelo pregovaraju o ujedinjenju (novi sukobi 1979). Ujedinjenje jemenskih država u Republiku Jemen proglašeno je 1990; Ali Abdulah Salih postaje predsj., a Hajdar Abu Bakr al-Atas premijer. 1994. Južni Jemen pokušao se odcijepiti. Zbog sporne morske granice povremeni su incidenti s Eritrejom; spor je riješen 1998. međunar. arbitražom. Oporba je bojkotirala predsjedničke izbore 1999. na kojima je Salih pobijedio (reizabran 2006). Dugotrajni teritorijalni spor sa Saudijskom Arabijom sporazumno je riješen 2000. Poč. 2000-ih stabilnost narušavaju pobunjeničke plemenske skupine i radikalne islamističke organizacije (protiv njih povremeno djeluju i am. snage, angažirane od 2000). 2011. proturežimski prosvjedi i oružana pobuna; Salihov odlazak s vlasti. Od 2012. predsj. Abd al Rab Mansur al Hadi (potpredsj. od 1994).