Japan

Japan (jap. Nihon, Nippon: zemlja izlazećega Sunca), otočna država u I Aziji, između Tihoga oceana i Japanskoga mora; 377 812 km², 127 704 000 st. Gl. grad Tokyo. Veći gradovi: Osaka, Nagoya, Yokohama, Kyōto, Kōbe. Sastoji se od 4 velika (Hokkaidō, Honshū, Shikoku i Kyūshū) i mnoštva malih otoka; pruža se u luku (od SI prema JZ) dugom više od 3000 km. Gorje (Japanske Alpe, vrhovi Fuji, 3776 m, i Ontake, 3063 m) međusobno je razdvojeno dubokim tektonskim udolinama. Od ukupnoga teritorija samo 18% su ravnice i doline. Vulkanska djelatnost vrlo jaka (54 aktivna i 165 ugaslih vulkana; termalni izvori); česti potresi. Klima pod utjecajem otočnoga položaja, monsuna i morskih struja. U J dijelovima blaga, jednolična suptrop. klima; na S su ljeta svježa, zime hladne. Riječna mreža gusta; rijeke kratka toka, gl. su Shinano i Ishikari. Jezera pretežito u vulkanskim kraterima. Niži dijelovi otoka Shikoku i Kyūshū pod zimzelenim trop. šumama; u J dijelovima tropske (palme, kamforovac, drvene paprati), na sjeveru crnogorične i listopadne šume. Hokkaidō i Honshū pod crnogoričnim šumama. Stanovnici Japanci, manji broj Korejaca, Kineza, Amerikanaca. Najgušće naseljena tokijska ravnica, SZ dio Kyūshūa i područje između gradova Kōbea i Nagoye. Više od 78% st. živi u gradovima. J. ima 7 državnih sveuč. i mnoštvo privatnih. Poljodjelstvo: vodeće mjesto zauzima kultura riže (više od 50% obrađenoga tla), zatim pšenica, ječam, krumpir, batata, soja, kikiriki, uljana repica, čaj, šećerna trska i repa, agrumi i dr. voće. Šume pokrivaju o. 67% ukupnoga teritorija. Stočarstvo: goveda, ovce, svinje, koze, konji, perad; dudov svilac. Među vodećima u svijetu u ribarstvu; uzgoj bisernica; kitolov na Antarktici. Ležišta kamenoga ugljena, lignita, željezne i bakrene rude, nafte, prirodnoga plina, sumpora, olova, cinka, zlata, srebra, kositra, antimona, kroma, mangana, molibdena, volframa, azbesta, žive, bizmuta. Razvijena ind. crna, obojena i elektrometalurgija, metalna ind., brodogradnja, ind. automobila; precizna mehanika, ind. elektronskih elemenata i uređaja, ind. robota; kem. ind., rafinerije nafte, tvornice cementa, papira; ind. stakla, proizvodnja glasovitoga porculana; prehr. ind. (riblje konzerve, pivo, duhan). Gl. luke: Yokohama, Kōbe, Chiba, Nagoya, Osaka, Moji, Otaru, Muroran. Međunar. zračne luke: Tokyo (Narita), Osaka, Fukuoka, Sapporo. – J. je naseljen već u prapov. doba. Po predanju, temelje jap. državi postavio je car (tenno) Jimmu 660. pr. Kr, potomak božice Iknee. Pod utjecajem kin. kulture, prihvaćeni su kin. pismo (400) i budizam (6. st.); autohtona je religija šintoizam. Velikom reformom 645. uvedena je apsolutna monarhija s osloncem na feud. činovničko-hijerarhijski aparat. Poč. 8. st. prijestolnica je Nara, zatim (784) Nagaok te (794) Kyōto. Velik ugled uživa svećenstvo koje je i važan polit. čimbenik. U 9. st. prekidaju se veze s Kinom. Jap. kultura razvija se od tada samostalno (lirika, proza). Sve je jača uloga plemstva i šoguna, a sve slabija careva. 1185. pobjedom nasljednoga šoguna Yoritomo Minamota nad rodom Taira uspostavlja se vlast šoguna iz roda Minamoto. Feudalci postaju vazali šoguna, a vitezovi (samuraji) vazali su feudalaca. Dinastičke borbe 14–16. st. iskorištava krupno plemstvo, koje se sve više osamostaljuje. Krajem 16. st., kad su J. otkrili Portugalci, u zemlju počinje prodirati i kršćanstvo. Šogunat obitelji Tokugawa (1603–1868) ponovno je ujedinio državu. Kršćanstvo je iskorijenjeno. Započinje razdoblje izolacije J. od vanjskih utjecaja. Zaostala feud. ekonomija koči razvoj zemlje. Duga izolacija prekinuta je dolaskom am. eskadre (1853) pod zapovjedništvom M. C. Perryja. Ugovorom sa SAD-om otvorene su neke jap. luke am. trgovini, a poslije su i eur. države sklopile slične ugovore. 1867. srušen je šogunat te s carem Mutsuhitom, koji je preuzeo i svjetovnu vlast, počinje 1868. razdoblje Meiji. To je kraj jap. feud. države. Započinje nagli razvoj kapitalizma. 1877. svladan je i posljednji ustanak samuraja. Jap. prijestolnicom postao je grad Yedo, koji dobiva ime Tokyo. 1889. proglašen je ustav sa skučenim pravima parlamenta. J. postaje najjača imperijalistička sila Istoka; pobjedom nad Kinom 1894 (mir u Shimonosekiju) dobio je Tajvan i otoke Pescadores, a pobjedom nad Rusijom (1904–05) dio otoka Sahalina i protektorat nad Korejom, koju je 1910. i anektirao. U I. svj. ratu J. sudjeluje na strani Antante. Tada se učvrstio u Kini (Tsingato, Shantung) te na pacifičkim otocima (Maršalovi, Karolini i Marijani). Na Washingtonskoj konferenciji 1921–22. J. se afirmirao kao treća pomor. sila svijeta. 1926. na prijestolje dolazi car Hirohito. 1928. okupacijom pokrajine Shandong J. započinje osvajanja u Aziji; 1931–32. zaposjeda Mandžuriju i stvara marionetsku državu Mandžukuo. 1937. napada Kinu okupacijom Nankinga, Kantona i otoka Hainan. Istodobno se približuje Njemačkoj (Antikominternski pakt 1936) i Italiji (Trojni pakt 1940). Ljeti 1941. jap. postrojbe upadaju u Francusku Indokinu, a 7. 12. napadnuta je am. flota u luci Pearl Harbor. Slijedila je okupacija Sumatre, Jave, Tajlanda, Malajskoga poluotoka, Filipina, Bornea. No već sred. 1942. Japanci postupno gube osvojene teritorije. Izbacivanje prve am. atomske bombe nad Hiroshimom (6. 8. 1945) te objava rata od strane SSSR-a prisilile su J. da 2. 9. potpiše bezuvjetnu kapitulaciju i prihvati am. voj. upravu. Pod utjecajem SAD-a provedena je demilitarizacija i demokratizacija (stvorena je parlamentarna monarhija). Na izborima 1946. pobijedila je Liberalna stranka, premijer je postao Shigeru Yoshida (ponovo 1948–54). 1951. potpisan je mirovni ugovor sa SAD-om i 40-ak drugih država, a 1956. normalizirani su odnosi sa SSSR-om i njemu savezničkim zemljama (potom J. postaje član UN-a). Mirovnim ugovorom J. je izgubio posjede osvojene u posljednjih 80 godina; SAD-u je ustupio otočje Ryukyu (s Okinawom) i otočje Bonin, dok je SSSR zadržao južni Sahalin i južne Kurilske otoke. Obrambenim sporazumima (1951, 1960) stvoreno je voj. savezništvo sa SAD-om te su održane am. voj. baze (1950-ih i 1960-ih česti su prosvjedi radničkih i lijevih stranaka protiv am. voj. prisutnosti). Uspostavljena je polit. premoć Liberalno-demokratske stranke (osn. 1955); iz njenih redova na položaju premijera najdulje su bili E. Sato (1964–72), J. Nakasone (1982–87) i J. Koizumi (2001–06). U drugoj pol. 1960-ih J. je postao ekon. velesila. 1970-ih normalizira odnose s Kinom; od 1975. sudjeluje u dogovorima ekon.-polit. vodećih zemalja svijeta (→ G-osam). Unatoč čestim smjenama vlade i povremenim korupcijskim aferama, održana je polit. stabilnost. Car Hirohito umro je 1989, a naslijedio ga je sin princ Akihito. Na izborima 2009. pobijedila je Demokratska stranka Japana (DPJ; osn. 1998), a njen vođa Yukio Hatoyama postaje premijer; 2010. odstupa zbog financ. skandala. Od 2011. premijer je Yoshihiko Noda (DPJ). Poč. 2000-ih u Japanu je oko 47 000 am. vojnika (od toga oko 27 000 na Okinawi). S Rusijom je ostao u sporu oko južnih Kurilskih otoka (sporove oko manjih otočnih skupina ima s Južnom Korejom, Kinom i Tajvanom).