Jadransko more

Jadransko more (Jadran), dio Sredozemnoga mora između Balkanskoga i Apeninskoga poluotoka do Otrantskih vrata na JI; dugo 783 km, široko od 90 do 216,7 km, obuhvaća o. 138 600 km², s najvećom dubinom od 1228 m u J dijelu. J. m. ispunja tektonsku zavalu između Apenina, Dinarida i Alpa, koja je nastala pol. tercijara. U sadašnjem obliku i veličini nastalo je transgresijom mora u postpleistocenskom razdoblju, u kvartaru. Plitki, S dio Jadrana potopljeni je dio Padske nizine. Kopnena obalna crta cijeloga Jadranskoga mora duga je 3690 km; od toga pripada Hrvatskoj 1777 km, Italiji 1249 km, Albaniji 396 km, Crnoj Gori 200 km, Sloveniji 47 km i BiH 21 km. Hrvatska je obala vrlo razvedena i stjenovita. Obilježava je usporedno pružanje obale i otoka (dalm. tip obale); mnogobrojni su morski kanali (Velebitski, Zadarski, Splitski, Brački, Hvarski, Korčulanski, Neretvanski i dr.) i zaljevi (Limski, Plominski, Bakarski, Šibenski, Kaštelanski i dr.). U Jadranskome moru ima o. 1250 otoka, hridi i grebena, od toga najviše u Hrvatskoj (1246) i Crnoj Gori. Veći otoci: Cres (405,8 km²), Krk (405,8 km²), Brač (395 km²), Hvar, Pag, Korčula i Dugi otok. J. m. ubraja se u toplija mora: ljetna temp. površinske vode ljeti je 22–27 °C, zimi 7–16 °C. U dubinama je prosječna godišnja temp. vode 12–13 °C. Slanost mora (na SZ 35‰, na JI 38‰) iskorištava se za dobivanje soli (solane kraj Stona, na Pagu i Z obali Istre, kraj Ulcinja). Prozirnost vode do 56 m. Vjetrovi: bura, jugo, maestral; morski valovi mogu biti visoki do 10 m. Amplituda morskih mijena je od 0,3 m kod Dubrovnika do 0,9 m kraj Trsta. Ogranak gl. sredozemne struje, koja prolazi kroz Jonsko more, teče uz I obalu Jadranskoga mora prema SZ, zaokreće prema Z i teče uz Z obalu prema JI. Po flori i fauni J. m. pripada mediteranskoj regiji, ali je zbog posebnih hidrografskih uvjeta brojem vrsta siromašnije. Najveću prometnu važnost ima uzdužni prometni smjer, a manje su važne poprečne veze između I i Z obale. Najvažnije luke (Venecija, Trst, Rijeka, Kopar) nalaze se na krajnjem S dijelu; one su i gl. središta za tranzitni promet Jadran–sr. Europa. Na hrv. obali veće su luke Rijeka, Pula, Zadar, Šibenik, Split, Ploče, Dubrovnik (Gruž), u Sloveniji Kopar, u Crnoj Gori Bar. U Albaniji su gl. lučka središta Drač i Vlora. Na tal. obali, uz Veneciju i Trst, važne su luke Bari, Brindisi, Ancona i Ravenna. Gl. djelatnosti uz obalu Jadranskoga mora: ribarstvo, pomorstvo. Zbog povoljne temp., prozirnosti i čistoće mora razvijaju se kupališni, ronilački i nautički turizam.