Izrael

Izrael, država u JZ Aziji; 20 991 km², bez okupiranoga teritorija (o. 7 000 km²), 7 562 250 st. Sastoji se od brdovite unutrašnjosti (Galilejsko gorje, nizina Ezrelon i ravnjak Negev) i nizine uz obalu Sredozemnoga mora. Klima suptropska; u primorju sredozemna. Površinskih tokova osim rijeke Jordana nema; jezera: Mrtvo more (razina mu je 396 m niža od razine Sredozemnoga mora) i Galilejsko jezero. Biljni pokrov: grmovita makija, šume zimzelenoga hrasta i alepskoga bora; J dio pustinja i polupustinja. Stanovnici su Židovi (78%), Arapi i dr. (22%). Broj Židova se od 1948. kontinuirano povećava useljavanjem. Gl. grad Jeruzalem. U gradovima živi 91% st. Službeni jezici ivrit i arapski. Poljodjelstvo: pšenica, ječam, vinova loza, masline, agrumi, duhan, kikiriki, pamuk, šećerna repa, voće i povrće (rajčice). Stočarstvo: goveda, ovce, koze, konji, deve. Rudarstvo: bakrena ruda, morska sol, potaša, prirodni fosfati. Neznatna ležišta nafte (pustinja Negev). Razvijena ind.; brusionice dijamanata. Gl. luke Haifa, Ashdod, Eilat. Gl. zračna luka Lod blizu grada Tel AvivYaffa. – Nakon II. svj. r. nastavljeno je arap.žid. suprotstavljanje u Palestini pod brit. mandatom. UN je 29. 11. 1947. odlučio o stvaranju žid. i arap. države s Jeruzalemom kao slobodnim gradom pod UNovom upravom. Prestankom brit. mandata Žid. narodno vijeće u Palestini proglasilo je 14. 5. 1948. državu I. koju su potom napale susjedne i dr. arap. zemlje (Egipat, Irak, Libanon, Saudijska Arabija, Sirija i Transjordanija); poražene su od izr. snaga (izbjeglo je o. 725 000 Arapa, tj. Palestinaca). Nakon primirja 1949. Egipat je zadržao Gazu, a Jordan Zapadnu obalu. Prvi izr. predsj. bio je H. Weizmann, a premijer D. Ben Gurion (vođa Izraelske radničke stranke – MAPAI). 1948–56. u I. se doselilo o. 850 000 Židova. Drž. stabilnost ugrožavalo je djelovanje palestinskih oružanih skupina (AlFatah, PLO i dr.) i neprijateljstvo arap. režima. 1956, tijekom međunar. krize oko Sueskog kanala, I. je napao Egipat te zauzeo Gazu i Sinaj (izr. vojska povlači se 1957). Međudržavne napetosti vodile su novom izr.arap. ratu 1967. u kojem je I. ponovo zauzeo Gazu i Sinaj, od Sirije je osvojio Golan, a od Jordana Zapadnu obalu s Istočnim Jeruzalemom (izbjeglo je o. 250 000 do 350 000 Palestinaca). Premoć stranke MAPAI održana je do 1968, kad je prerasla u novu Izraelsku laburističku stranku (Avoda); iz redova laburista premijeri su bili Levi Eshkol (1963–69), G. Meir (1969–74) i Y. Rabin (1974–77). 1973. Egipat i Sirija napali su I.; borbe su okončane međunar. posredovanjem bez većih teritorijalnih promjena. Nakon izbora 1977. vlast je preuzela desna koalicija Likud pod vodstvom M. Begina. Odnosi s Egiptom poboljšani su mirovnim sporazumom postignutim 1978. u Camp Davidu (uz posredovanje SADa). 1981. izr. zrakoplovi bombardirali su iračka postrojenja za nuklearna istraživanja. Napadom na Libanon 1982. I. je potisnuo palestinske snage; velik broj civilnih žrtava dodatno je radikalizirao palestinski problem. 1980ih premijeri su iz redova Likuda (Y. Shamir) i Avode (S. Peres), koji čine vladajuću koaliciju (1984–88). Izr. se vojska 1985. ugl. povlači iz Libanona (ostaje u njegovu J pograničju do 2000). 1987. u Gazi i na Zapadnoj obali započeo je palestinski ustanak (intifada). Okončan je politikom Y. Rabina (premijera 1992–95), koji je 1993. s PLOom, predvođenim J. Arafatom, postigao mirovni sporazum i dogovorio palestinsku samoupravu (Palestinska nacionalna uprava), uz protivljenje Hamasa i drugih radikalnih skupina. 1994. ostvaren je mirovni sporazum s Jordanom. Pregovore s PLOom otežao je atentat na Y. Rabina (1995). 1990ih povremeni su izr. napadi na palestinska gerilska uporišta u J Libanonu. Na položaju premijera 1996–99. bio je B. Netanyahu (Likud), 1999–2001. Ehud Barak (vođa Avode 1997–2001. i od 2007), a 2001–06. A. Sharon (Likud). Poč. 2000ih nova je palestinska pobuna u Gazi i na Zapadnoj obali (2002. izr. vojska napala je palestinsko vodstvo u Ramallahu). 2005. I. se povlači iz Gaze (2008–09. napada je u sukobu s Hamasom). 2006. u odmazdi za terorističke napade izr. vojska napada uporišta Hezbolaha u Libanonu (poginulo je više stotina civila). Od 2009. premijer je B. Netanyahu. Snaženje polit. radikalizma na izr. i palestinskoj strani i dalje otežava ostvarenje palestinske samouprave. Održane su napetosti s Iranom i savezništvo sa SADom.