Iran

Iran, država u JZ Aziji, dijelom uz Perzijski zaljev, Arapsko more i Kaspijsko jezero; 1 645 258 km², 70 495 782 st. Gl. grad Teheran, veći gradovi: Mašhad, Esfahan, Tabrīz, Šīrāz i Ahvāz. Sastoji se od sr. ravnjaka s prostranim pustinjama (Dašte Lūt, Dašte Kavīr), planinskoga područja (Elburs 5670 m, Iransko gorje) i uske obalne ravnice. Klima pretežito kontinentalna. Stalni vodeni tokovi samo u rubnim dijelovima; veliko slano jezero Urmia (Orūmīye). Vegetacija oskudna; šume (11% površine) samo na najvišim područjima. Stanovništvo: Iranci (Perzijanci; 51%), Azerbajdžanci, Kurdi, Turkmeni i dr. Ratarstvo (djelomično uz umjetno natapanje): pšenica, riža, duhan, ječam, šećerna repa, pamuk. Stočarstvo: ovce (karakul), koze, goveda, deve. Jezersko i morsko ribarstvo. Proizvodnja nafte (o. 140 mil. t godišnje) među vodećima u svijetu; 3/4 se izvozi. Naftovodi do lučkih i rafinerijskih središta. Ležišta ruda olova, cinka, kroma, ugljena. Gl. luke Bandare Khomeini, Abadan, Harg, Horramšahr, Bandare Abbas. Međunar. zračne luke Teheran (Mehrabad), Abadan. – Na području I. postojale su države Elam (od o. 4. tisućljeća pr. Kr.), Perzija (od 2. tisućljeća pr. Kr.), Medija (od 1. tisućljeća pr. Kr.). Novoperz. sasanidsku državu, oslabljenu u ratu s Bizantom, u 7. st. pokorili su Arapi i islamizirali je. Od 1223. do sred. 14. st. I. je pod Mongolima; 1501–1736. pod domaćom dinastijom Sefevida. Za turkmenske dinastije Kadžara (1779–1925), u ratovima s Rusijom, izgubljena je Gruzija, Transkavkazija i dio Armenije (potkraj 18. st. – poč. 19. st.). 1907. razdijeljena su interesna područja Velike Britanije i Rusije. 1925. došao je na vlast Rezakan, osnivač dinastije Pahlavi. Od 1935. ustalio se naziv Iran namjesto Perzija. Od 1941. šah je Rezin sin, M. R. Pahlavi. U II. svj. r. pod okupacijom je brit. i savezničkih snaga. Premijer M. Mosadek (prvak Nacionalne stranke), na položaju 1951–53, pokušao je nacionalizirati naftnu industriju zbog čega su bili pogoršani odnosi s Velikom Britanijom. Nakon Mosadekove smjene šah je uz pomoć vojske učvrstio vlast te uspostavio savezništvo sa SADom (1954. zapadne naftne kompanije stječu pogodnosti; 1955. I. pristupa Bagdadskom paktu). Od poč. 1960ih provodi se ekon. i društv. modernizacija i djelomična agrarna reforma; istodobno je šahov režim nasilno suzbijao oporbene pokrete (uz pomoć zloglasne tajne policije SAVAK, osn. 1956). Dio oporbe odlučio se za gerilsku borbu; 1965. nastala je organizacija Mudžahedin Halk (borbeno aktivnija od 1971). Odnosi sa susjednim arap. zemljama bili su pogoršani zbog iranskog svojatanja Bahreina (1960ih) i zauzimanja strateški važnih otoka u blizini Hormuškog prolaza (1971; otoci Abu Musa te Veliki i Mali Tomb). 1979. revolucija pod vodstvom ajatolaha R. Homeinija srušila je šahov režim i uspostavila Islamsku Republiku; zaoštravaju se odnosi sa SADom, Izraelom i zapadnim zemljama. Napadom iračke vojske 1980. započeo je Iračkoiranski rat (traje do 1988). 1981–89. predsj. je bio Ali Hamnei (iz redova konzervativnoga svećenstva), koji je nakon Homeinijeve smrti 1989. postao vođa islamske revolucije i nacije. 1989–97. predsj. je bio Hašemi Rafsandžani, 1997–2005. Mohammad Hatami (pripadnik umjerenoga i reformama sklonoga svećenstva), a od 2005. predsj. je M. Ahmadinedžad (pripadnik konzervativne struje). Poč. 2000-ih razvoj nuklearnog programa pogoršava odnose sa SAD-om i EU-om.