inkvizicija

inkvizicija (lat. inquisitio: ispitivanje, istraživanje), vrsta kaznenoga postupka što ga je Kat. crkva primjenjivala u svim kat. zemljama 13–18. st. radi suzbijanja hereze; također crkvena organizacija koja se time bavila. Podloga crkvenoj i. bila je borba svjetovne i duhovne vlasti protiv katara i valdenza u 11. i 12. st.; u 13. st. proširila se na magijske čine, vračanje i sl., a od 15. st. na vještice. Formalno ju je uredio (1232–35) papa Grgur IX.: crkv. vlast utvrđivala je herezu (postupak su provodili ugl. dominikanci i franjevci), dok je kažnjavanje pripalo drž. vlasti. Inkvizitor je bio i tužitelj i sudac, a svaka je optužba bila dovoljna da se povede postupak u kojem se protiv žrtve, radi iznuđivanja priznanja, često primjenjivala tortura. Po želji inkvizitora optuženi je morao biti osuđen, i to obično na doživotnu tamnicu ili pak da bude živ spaljen. Španjolska i. (1478) organizirala se kao drž. ustanova i bila jedna od rigoroznijih (→ Torquemada, T. de); Rimska i. (1542) osn. je po uzoru na središnji ured srednjovj. inkvizicije; u Hrvatskoj od 1245.