indoeuropski jezici

indoeuropski jezici, jedna od najraširenijih jezičnih porodica; obuhvaća gotovo sve jezike u Europi i veći broj jezika u JZ Aziji; njima govori gotovo 50% čovječanstva. Dijele se na grane: indoiransku, armensku, grčku, albansku, italsku, keltsku, germansku, baltičku, slavensku te na izumrle anatolijsku i toharsku. U indoeur. porodicu svrstavaju se i mnogi izumrli, fragmentarno posvjedočeni jezici koji nisu dovoljno poznati da bi ih se moglo pribrojiti nekoj grani, npr. venetski, mesapski, južnopicenski, frigijski, luzitanski, trački, dački, ilirski. I. j. razvili su se vjerojatno iz jednoga relativno jedinstvenoga indoeur. prajezika ili pak iz skupa blisko srodnih idioma. U praindoeur. jeziku, pretpostavlja se, bile su ove značajke: imenička i pridjevska deklinacija od osam padeža; tri roda (muški, ženski, srednji), tri broja (jednina, dvojina, množina); glagolska konjugacija koja je više isticala aspekt (vid) i način nego kategoriju vremena.