humanizam

humanizam (lat.). ① Čovječnost, ljudskost. ② Bilo koji sustav mišljenja i djelovanja koji u prvi plan stavlja čovjeka i njegove potrebe. ③ Intelektualni i kult. pokret koji je u sr. vijeku (os. od sred. 14. st. do sred. 15. st.) niknuo iz proučavanja i novoga tumačenja grč. i lat. književnosti te pripremio kult. i ideo­lošku osnovicu za pojavu renesanse; nasuprot srednjovj. skolastici i vjerskim dogmama, naglašava univerzalne ljudske vrijednosti, os. vrijednosti pojedinca (u smislu ant. slobode, odgovornosti i demokracije), kojega treba osloboditi od stega zajednice kršć. sr. vijeka i njegovu osobnost izgraditi u skladu s ant. humanitas; h. također nastoji razviti znanstveni (objektivni) pristup stvarima, oslobođen biblijskoteoloških okvira. Gl. predstavnici: Dante Alighieri, F. Petrarca, P. Bracciolini, J. C. Scaliger, G. Budé, Th. More, H. Grotius, J. Reuch­lin, Erazmo Roterdamski, P. Melanchthon, u nas Jan Panonac, I. Česmički, M. Marulić.