hermeneutika

hermeneutika (grč.). ① Teorija tumačenja i razumijevanja različitih tekstova koja se razvila iz prakse interpretiranja ranokršć. zapisa u teologiji; za razliku od egzegeze, koja pristupa konkretnoj interpretaciji teksta, h. izlaže opća načela ili kanone tumačenja. ② FILOZ umijeće tumačenja i razumijevanja. U Aristotela, metodički postupak kojim se dobiva uvid u bit zajednice. U M. Heideggera h. je fenomenologija tubitka, čovjeka, a u H. G. Gadamera opća filoz. metoda.