harmonija

harmonija (grč.). ① Sklad, skladnost, usklađenost, suglasje. ② GLAZB suzvučje tonova; akordička (vertikalna) struktura glazb. djela, nasuprot melodijskoj (horizontalnoj). H. tvore suzvučja, tj. akordičko slaganje tonova, pa je ona sinonim i za sam akord. Ujedno naziv za glazb. vještinu i znanost koja proučava načela oblikovanja akorda i usklađivanja njihovih međusobnih odnosa. ③ Vokalska (samoglasnička) h., asimilacija na daljinu između vokala u afiksima (gramatičkim nastavcima) prema vokalima korijena, npr. u ugrofin., turkijskim, mongolskim i nekim dr. jezicima.