grčka religija

grčka religija, politeistička religija starih Grka. Glavni su izvori za njezino poznavanje Homerovi i Heziodovi epovi. U njima se ona pokazuje u stadiju antropomorfnoga politeizma. Ima i tragova starijega animizma i demonizma, kao i fetišizma koji su Grci preuzeli iz kretskomikenske religije. Kod Homera je glavno božanstvo Zeus koji stoluje na Olimpu i upravlja drugim nebesnicima. Uz 12 olimpskih bogova (Zeus, Hera, Atena, Apolon, Artemida, Hermes, Ares, Afrodita, Hefest, Hestija, Demetra i Posejdon) među glavne ubrajaju se još: Perzefona i Dioniz. Mnogo je veći broj manjih božanstava: muze, nimfe, Hore, Moire i dr. Bogovima su se upućivale molitve, prinosile žrtve i podizali hramovi. S kultom nekih bogova povezane su javne igre (Zeus, Apolon) te prikazivanje komedija i tragedija (Dioniz). Smatralo se da se volja bogova može upoznati preko proročišta (najglasovitije Apolonovo u Delfima), leta ptica i dr. Grč. je religija oko 200. pr. Kr. kao državna religija prihvaćena i u Rimu, te je time postala grčkorim. religijom.