gramatika

gramatika (slovnica) (grč.). ① Grana lingvistike koja utvrđuje i opisuje zakonitosti nekoga jezika, glasovne osobine, sustav i funkciju riječi, njihovih skupova, veza i rečenica. Opća (univerzalna) g. otkriva osnovne zakonitosti određene jezične pojave, a činjenice iz danih konkretnih jezika drži samo posebnim, pojedinačnim slučajevima; deskriptivna (opisna) g. empirički utvrđuje zakonitosti jezika; historijska g. izlaže promjene jezičnih podsustava u vremenu, proučava strukturu riječi, sintagme i rečenice sa stajališta pov. razvoja; poredbenopovijesna g. uspoređuje različite stadije istoga jezika i značajke srodnih jezika te uspostavlja njihov prajezik; normativna g. određuje pravila za uporabu standardnoga i knjiž. jezika; teoretska g. istražuje odnose između logičkopsihol. značenja i jezičnih kategorija. ② Knjiga koja sadržava pravila o sustavu i zakonitostima nekoga jezika; dijeli se obično na fonetiku, morfologiju, sintaksu i stilistiku.