glas

glas. ① Opć., zvuk proizveden ljudskim ili životinjskim grlom ili kakvim glazbalom. ② LINGV najmanji uzastopni element govora, najmanja artikulacijska jedinica (fon), na koje se slušnom analizom daju rastaviti riječi jednoga jezika; u fonologiji, fonem. Glasovi se obično dijele na samoglasnike (npr. a, i, u) i suglasnike (npr. b, p, v) koji se u riječima kontrastno izmjenjuju.