funkcija

funkcija (lat.). ① Djelovanje, djelatnost, rad, radnja, služba, posao, dužnost. ② MAT pravilo koje svakomu elementu skupa s kojega djeluje (područje definicije, domena) pridružuje jedan element skupa u kojem poprima vrijednost (područje vrijednosti, kodomena); označuje se s f(x), gdje je x neovisna varijabla (argument), a f(x) ovisna varijabla ili vrijednost funkcije. F. mogu biti omeđene, neomeđene, parne, neparne, monotone, periodične i dr., a razvrstavaju se na: algebarske (npr. linearne /afine/, kvadratne, kubne), transcendentne (npr. eksponencijalne, logaritamske, trigonometrijske), kompleksne itd. ③ LINGV f. jezičnog elementa jest uloga koju neki element (fonem, morfem, riječ, sintagma) obavlja u strukturi izričaja; u glosematici f. označuje uzajamnu svezu, odnos između dvaju elemenata; funkcije jezika jesu komunikacijska (ujedno glavna), ekspresivna, estetska, referencijalna (kognitivna, denotativna), funkcija oslonca mislima, imperativna, injunktivna, emotivna, konativna, fatička, metalingvistička, poetička; primarne f. (monema) u jeziku jesu one kojima se konstituira rečenica; SUPR neprimarne f. ④ FILOZ u I. Kanta, jedinstvo radnje podređivanja različitih predodžba pod jednu zajedničku. U logici, međusobna ovisnost dviju promjenljivih veličina.