Europa

Europa, zapadni dio kopnene mase Euroazije; smatra se kontinentom zbog kulturne, polit. i gospodarske uloge u svijetu; 10 368 047 km², 730 mil. st. (72 st. na 1 km²). Granica između E. i A. ide gorjem i rijekom Ural, Kaspijskim jezerom preko Kumo maničke udoline do V. Kavkaza. Po građi se sastoji od starijega dijela (Baltički štit, Ruska ploča i SZ dio Europe) i mlađega (mlađa nabrana gorja), u kojem su najviše planine Kavkaz (Elbrus, 5642 m, najviši vrh E.), Alpe (Mont Blanc, 4807 m), Andaluzijsko gorje (3482 m) i Pireneji (3404 m). Planine zauzimaju 17%, a nizine 5% Europe. Depresija Kaspijskog jezera (–28 m) najniža je točka E. Najveći poluotoci: Skandinavski, Pirenejski, Apeninski i Balkanski; najveći otoci: Velika Britanija, Island, Irska, Nova Zemlja, Sicilija, Sardinija, Korzika, Cipar i Kreta. Klima, osim na krajnjem S, umjerena; gl. su joj tipovi: oceanska ili atlantska, sredozemna ili mediteranska, srednjoeur. i istočnoeuropska. Zbog Golfske struje atlantska eur. obala ne zaleđuje se sve do 71 °N. Najdulje rijeke: Volga (3530 km) u I polovici, Dunav (2850 km) u Z polovici. Najveća jezera Ladoga, Onega, Vänern, Saimaa, Čudsko jezero. U florističkom pogledu E. pripada holarktičkome području; u vegetacijskome pogledu dijeli se na nekoliko gotovo paralelnih zona. Na krajnjem S razvijena je tundra; ona prema J prelazi u pojas šume tundre, taj pak u pojas crnogorične i brezove šume (tajga), koje još južnije prelazi u mješovite četinjačnolistopadne šume. JI od pojasa šume pruža se šumostepa, koja u Ukrajini prelazi u pravu stepu, a u Podunavlju se nastavlja u Panonsku stepu. Oko Sredozemnoga mora razvila se zimzelena makija, sredozemna šikara i kamenjara. Stanovnici su Slaveni, Romani, Germani, manji indoeur. narodi (Grci, Irci, Litavci, Latvijci, Albanci i Romi), ugrofinski narodi (Mađari, Finci, Kareli, Estonci i Laponci), turskotatarski narodi (Tatari, Baškirci, Kirgizi i Turci) te Židovi i Baski. Slaveni, Romani i Germani čine 90% ukupnoga eur. stanovništva. U krajevima s oceanskom klimom (Britanski otoci, Bretanja, Nizozemska, Danska) i u sr. i visokome gorju razvilo se intenzivno stočarstvo s ind. mliječnih proizvoda. Važan je morski ribolov, os. u Sjevernome i Norveškome moru (haringa i bakalar) te u Sredozemnome moru (srdela, tunj). Znatne su rezerve šuma. Od svjetskoga su značenja ležišta ugljena i nafte (Sjeverno more). Po gustoći želj. mreže E. je na prvome mjestu u svijetu; na drugome je mjestu po unutarnjim vodenim putovima. Vrlo razvedena morska obala povoljna je za morski promet. Najprometnije su morske luke u ind. područjima (Rotterdam, Antwerpen, Hamburg, Le Havre, London); u Sredozemlju su najveće Marseille i Genova. Razvijen kontinentalni i interkontinentalni zračni promet.