Erlangenski rukopis

Erlangenski rukopis, jedan je od najstarijih izvora hrv. usmenoga pjesništva, zbirka od 217 starih narodnih pjesama, pisanih crkv. ćirilicom na kajkavskom i štokavskom; drži se da je nastao u 18. st. i da je zapisivač bio stranac; pronađen je 1913. u sveuč. knjižnici u Erlangenu, a 1925. objavio ga je njem. slavist Gerhard Gesemann.