elektroda

elektroda (grč.). ① Vodič preko kojega el. naboj prelazi iz jedne sredine u drugu; omogućuje stvaranje el. polja, služi za emisiju ili prijam elektrona, iona ili za upravljanje njihovim gibanjem; dio je elektronskih cijevi, galvanskih članaka, uređaja koji služe za spajanje s ljudskim tijelom u elektrodijagnostici, elektroterapiji; rabi se za el. zavarivanje i dr. ② U elektrokemiji, višefazni sustav u kojem se uspostavlja oksidoredukcijska ravnoteža između faze s elektronskom vodljivošću i faze s ionskom vodljivošću, otopine elektrolita; →  anoda, katoda.