Ekvatorska Gvineja

Ekvatorska Gvineja, država na Z obali Afrike (Gvinejski zaljev); 28 051 km², 1 014 999 st. (crnci Bantu). Gl. grad Malabo (pr. Santa Isabel). Sastoji se od kopnenoga dijela i 5 otoka, među kojima su najveći Bioko i Annobón (Pagalu). Kopneni dio sastoji se od obalne ravnice i ravnjaka (vis. do 1500 m) u zaleđu. Većim dijelom pod trop. šumama (o. 46% teritorija), manjim pod savanama. Klima tropska. Rijeke: Mbini, Benito. Službeni jezici španjolski i francuski. Poljodjelstvo (batate, manioka, banane, kakaovac). Stočarstvo slabo razvijeno. Izvoz drva (okumé, palisandar, ebanovina). Morske i zračne luke: Bata, Malabo. – Portugalci su 1484. anektirali otok Fernando Póo (Bioko), ali su ga 1778. ustupili Španjolcima, koji su zatim (o. 1843) zavladali i područjem Rio Muni, te oba posjeda ujedinili pod nazivom Španjolska Gvineja. Naziv E. G. uveden je 1963–64. Neovisnost je proglašena 1968, a vlast preuzima Francisco Macias Nguema. Diktatorski vlada do drž. udara 1979, kad na vlast dolazi pukovnik Teodoro Obiang Nguema Mbasogo; uspostavlja autoritarni režim i progoni polit. protivnike (pobijedio je na predsjedničkim izborima 1996, 2002. i 2009. uz opozicijske prosvjede). 2004. nije uspio drž. udar.