dvotočje

dvotočje (dvije točke, dvotočka). ① Interpunkcijski znak, razgodak (:), bilježi se obično a) ispred niza riječi kojima se nešto nabraja, b) ispred navedenih tuđih riječi (upravnoga govora), c) ispred rečenice koja sadržajno proistječe iz prethodne te je objašnjuje, specificira i sl. ② Znak za dijeljenje ili omjer, čita se »naprama« ili »prema«, npr. dužina je prema širini 3 : 1, rezultat je utakmice 4 : 2.