Drugi svjetski rat

Drugi svjetski rat, vojni sukob (1939–45) između članica sila Osovine, odn. Trojnoga pakta (Njemačka, Italija, Japan i njima pridruženi saveznici: Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Finska, NDH i dr.) i Saveznika (Velika Britanija, Francuska, SSSR, SAD i zemlje koje su im se pridružile: Kanada, Australija, zemlje Latinske Amerike i dr.) – Međunar. odnosi nakon I. svj. r. sadržavali su jezgru budućih sukoba zbog strogih uvjeta Versailleskoga i drugih mirovnih ugovora, neriješenih nacionalnih pitanja u Europi i suprotnosti među pobjednicima te između zapadnih demokracija i SSSRa, pri čem su usponu totalitarnih režima u Italiji i Njemačkoj pridonijeli i svj. ekon. kriza te krajnja popustljivost Velike Britanije i Francuske. – Ubrzo po dolasku na vlast (1933) A. Hitler počinje pojačano kršiti versailleske odredbe te voditi politiku revizionizma i užurbanih priprema za rat; Italija B. Mussolinija pak zauzima Etiopiju (1936) i Albaniju (1939), a Japan je još 1928. zaposjeo kin. provinciju Shandong, 1931. Mandžuriju te 1937. počeo opći napad na Kinu. Nakon mirnoga pripojenja Austrije i Sudetskoga područja (1938) te okupacije Češke s Moravskom (1939; Slovačka proglašena neovisnom državom), Njemačka je 30. 8. 1939. ultimativno zatražila povratak slobodnoga grada Gdańska i plebiscit o pripadnosti poljskoga obalnoga pojasa (tzv. Koridora). Dodatno potaknut neuspjehom pregovora između zapadnih sila (Britanije i Francuske) i SSSRa o načinu pružanja pomoći Poljskoj i o zaštiti baltičkih država, a odmah zatim i sklapanjem pakta između J. V. Staljina i A. Hitlera, II. svj. rat počeo je 1. 9. 1939. njem. napadom na Poljsku, na što su 3. 9. Velika Britanija i Francuska navijestile rat Njemačkoj. Skršen munjevitim ratom (→  Blitzkrieg), otpor polj. vojske prestao je do 6. 10. Na temelju sporazuma Staljin–Hitler sovj. trupe zaposjele su I dijelove Poljske. Zbog sovj. teritorijalnih zahtjeva izbio je 30. 11. rat između SSSRa i Finske (koja je mirom od 12. 3. 1940. morala odstupiti 40 000 km² i Viborg). – 1940. Njemačka je (sve bez objave rata) 9. 4. okupirala Dansku, napala i do 9. 6. okupirala Norvešku, u svibnju Nizozemsku (oružane snage kapitulirale 15. 5) i Belgiju (kralj Leopold III. potpisao kapitulaciju 28. 5); zaobišavši tako Maginotovu liniju, prisilila je do 22. 6. na kapitulaciju Francusku (vlada Ph. Pétaina), koju je već 10. 6. napala i Italija. – Zračnu bitku za Britaniju, kojom je htjela slomiti brit. otpor i pripremiti osvajanje Britanskoga otočja, Njemačka je naposljetku izgubila u rujnu 1940. – Na I sovj. je vojska 15. 6. ušla u Estoniju, Latviju i Litvu, koje su zatim uključene u SSSR. Od Rumunjske SSSR je oduzeo Besarabiju i S Bukovinu; pod pritiskom Nijemaca Rumunjska je predala Mađarskoj veći dio Transilvanije, a Bugarskoj J Dobrudžu. – U Africi su tal. postrojbe upale u Sudan, Keniju, Somaliju i Egipat, a 28. 10. Italija je napala Grčku. – 27. 9. 1940. Njemačka, Italija i Japan sklopili su u Berlinu Trojni pakt, kojemu su pristupile još vlade Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Bugarske i, poslije, Jugoslavije. – 1941. Nakon tal. neuspjeha u Grčkoj i zbacivanja jugosl. vlade (26/27. 3), koja je također bila potpisnicom Trojnoga pakta, Nijemci su sa svojim saveznicima intervenirali na Balkanu: Jugoslaviju su u kratkom ratu u travnju slomili i podijelili (u Zagrebu je 10. 4. proglašena Nezavisna Država Hrvatska), a ubrzo su porazili i Grčku. – Talijani su trpjeli neuspjehe i u Africi, gdje su u travnju izgubili Eritreju, a u svibnju Etiopiju. – 22. 6. Njemačka je napala SSSR, a pridružile su joj se Rumunjska, Mađarska, Finska, Italija, Španjolska i NDH. Velika Britanija i SAD izjavili su spremnost pomoći SSSRu (→  Atlantska povelja), koji je zatim s njima stupio u savezničke odnose. Osovinske armije zauzele su u SSSRu golema područja (baltičke zemlje, Bjelorusiju, gotovo čitavu Ukrajinu, Krim), ali ih je pred Moskvom zaustavila i odbacila Crvena armija. – Na Bliskom istoku Saveznici su u svibnju osvojili Bagdad, a u srpnju Siriju. – Na Dalekom istoku Japan je 7. 12. napao am. bazu Pearl Harbor (Havajsko otočje), pa su mu 8. 12. SAD i Velika Britanija navijestile rat; Kina je 9. 12. stupila u rat na strani Saveznika, a 11. 12. Njemačka i Italija navijestile su rat SADu. – 1942. U početku god. Japanci su zauzeli Malaju, Singapur, Filipine i Burmu te se iskrcali na Sumatru i Javu. Pomor. bitkama u Koraljnome moru i kod Midwaya u svibnju i lipnju am. mornarica zaustavila je jap. prodor. – 1. 1. u Washingtonu je potpisana deklaracija 26 država o protuosovinskom ratu do pobjede i o prihvaćanju načela Atlantske povelje. Na istočnom bojištu Nijemci su u ljetu prodrli duboko prema Staljingradu i S Kavkazu. Izdržavši u bitki za Staljingrad, sovj. su trupe u studenom započele protunapad; ta je bitka bila jedna od prekretnica II. svj. rata. – Druga prekretnica bila je am. iskrcavanje na Guadalcanalu (Solomonski otoci), nakon čega su Saveznici preuzeli strategijsku inicijativu u više pomor. bitaka. – I u S Africi Saveznici su preokrenuli situaciju. Osma brit. armija probila je njem.tal. frontu kod El Alameina 3. 11. i potisnula neprijatelja prema Z; u Maroku su se 8. 11. iskrcale brit. i am. postrojbe i opkolile osovinske snage u Africi. – 1943. Njem. postrojbe kapitulirale su 2. 2. kod Staljingrada i izgubile kursku bitku (5. 7 – 23. 8), jednu od najvećih u ratu, te je Crvena armija stekla strategijsku inicijativu i 6. 11. ponovno zauzela Kijev. – 12. 5. kapitulirale su osovinske snage u S Africi; 10. 7 – 17. 8. Saveznici su se iskrcali na Siciliju i u poč. rujna na J tal. kopna. To je dovelo do pada fašizma i svrgavanja Mussolinija (25. 7), primirja (3. 9), kapitulacije Italije (8. 9) i njezina stupanja u rat na strani Saveznika (13. 10). – Na području bivše Jugoslavije, u prvom redu Hrvatske i BiH, partizanski pokret pod vodstvom J. Broza Tita postigao je znatne voj. i pol. uspjehe (→  AVNOJ, ZAVNOH). – Na sastanku šefova savezničkih vlada (W. Churchill, F. Roosevelt, J. Staljin) u Teheranu 28. 11 – 1. 12. odlučeno je da se u Europi otvori druga bojišnica. – Na Dalekom istoku am. snage su napredovale iskrcavši se na Gilbertovim otocima. – 1944. U tijeku god. sovj. armija uspjela je vratiti gotovo čitavo područje SSSRa i prenijeti operacije na okupirane zemlje. Na Zapadu su Saveznici 4. 6. zauzeli Rim i 6. 6. otvorili drugu frontu iskrcavši se u Normandiji te, u kolovozu, na J Francuske (25. 8. oslobodili Pariz). U kolovozu je Crvena armija ušla u Rumunjsku, u rujnu u Bugarsku, u prosincu djelomično u Mađarsku; 19. 9. Finska je sklopila primirje sa SSSRom i Velikom Britanijom; 11. 10. oslobođena je Atena, a antifaš. jugosl. vojska s jedinicama Crvene armije 20. 10. oslobodila je Beograd. Do rujna su oslobođene Francuska, Belgija, Luksemburg i dio Nizozemske. – Na Pacifiku su se am. snage iskrcale u siječnju na Marshallove otoke, u lipnju na Marijanske otoke i u listopadu na Filipine. – 1945. Šefovi savezničkih vlada odlučili su na konferenciji u Jalti (4–12. 2) o završnim operacijama za uništenje njem. i jap. oružane sile. – Na istočnoj fronti od Baltika do Drave i Srijema napredovale su sovj. trupe i zauzele Istočnu Prusku, ušle u Varšavu (17. 1), Budimpeštu (13. 2), dijelove Poljske i Mađarske te zauzele Beč (13. 4); na Labi su se 25. 4. sastale s brit. i am. postrojbama, koje su u travnju prodrle u Bavarsku, probile tal. frontu kod Bologne te doprle do Austrije i Soče. Slomivši posljednju obranu Nijemaca, Crvena je armija 2. 5. zauzela Berlin; 8. 5. Njemačka je potpisala bezuvjetnu kapitulaciju; 9. 5. u Prag je ušla Crvena armija. Glavnina hrv., slov., srp. i crnog. proosovinskih postrojba predala se pak 15. i 16. 5. kraj Bleiburga. – Na Dalekom istoku am. se vojska 9. 1. iskrcala na Luzon, 19. 2. na Iwo Jimu, a 1. 4. na Okinawu; u svibnju je oslobođena Burma. U rat protiv Japana ušao je 8. 8. SSSR napavši Mandžuriju i Sahalin. SAD je 6. 8. bacio nuklearnu bombu na Hirošimu, a 9. 8. na Nagasaki. Na to je Japan 14. 8. objavio svoju bezuvjetnu kapitulaciju, koja je formalno potpisana 2. 9, što je značilo i kraj II. svj. r. – U sukobu je sudjelovala 61 država s 2,1 mlrd. stanovnika; razaranja i pustošenja procijenjena su na o. 278 mlrd. am. dolara; mobilizirano je bilo 110 mil. ljudi, od toga je poginulo 55–60 mil., a ranjeno 35 milijuna; osim teškoga stradanja civilnoga stanovništva u bombardiranim gradovima, II. svj. r. obilježila su masovna pogubljenja na okupiranim područjima istočnoeur. i azijskih država te genocid u nacističkim logorima. U vojnom pogledu karakterizira ga pak izrazita mobilnost operacija, neslućeni napredak ratne tehnike i praktički nestanak uvriježene podjele na bojište i pozadinu. Osim temeljite promjene globalnih odnosa (→  dekolonijalizacija; hladni rat; komunistički pokret; Marshallov plan), rat je doveo i do znatnih izmjena u narodnosnom sastavu Europe (zatiranje 5–6 mil. Židova i o. 200 000 Roma, poratno prisilno iseljenje 13 mil. Nijemaca).