dinamika

dinamika (grč.). ① FIZ dio mehanike koji proučava zakone gibanja tijela s obzirom na sile koje ih uzrokuju; d. materijalne točke, d. krutog tijela, d. tekućina (hidrodinamika), d. plinova (aerodinamika); elektrodinamika i kvantna elektrodinamika ZAST kinetika. ② GLAZB stupnjevanje (relativne) jačine zvuka odn. tonova unutar skladbe, odlomka ili glazb. fraze kojim se postiže izražajnost. U notnom tekstu bilježi se posebnim, općeprihvaćenim tal. izrazima i znakovima; temeljni su forte (f) = jako, glasno i piano (p) = tiho, a između njih je niz prijelaznih stupnjeva, npr. srednje jako (mezzoforte, mf), srednje tiho (mezzopiano, mp), vrlo jako (fortissimo, ff), vrlo tiho (pianissimo, pp). Postupni prijelazi s tihoga na glasno i obrnuto označuju se izrazima crescendo (cresc. ili <) i decrescendo (decresc. ili >). ③ Snaga; pokretljivost, živahnost, nestatičnost, promjenljivost.