Crna Gora

Crna Gora, država u JI Europi; 13 812 km², 620 029 st. (Crnogorci 45%, Srbi 29%, Bošnjaci 9%, Albanci 5%, Muslimani 3%, Hrvati 1% i dr.). Gl. grad Podgorica (1946–92. Titograd). Veći gradovi: Nikšić, Pljevlja, Cetinje. Obuhvaća veći planinskokotlinski i manji primorski dio. Primorsku C. G. čine usko primorje sa zaljevom Boka kotorska i na JI nizinsko područje Skadarske zavale sa Zetskom ravnicom. Planinskokotlinsku C. G. čine zaravan Katunskoga krša, visoka 800–1000 m, oblast Brda – visoki planinski grebeni (Durmitor, 2523 m), zaravni s dubokim kanjonima (Tara) i SI škriljavo gorje i kotline. Klima je mediteranska do planinska; obilne oborine (Crkvice, 4000–5000 mm godišnje). Rijeke: Lim, Tara, Ćeotina (slijev Crnoga mora), Morača, Zeta, Bojana (Jadranski slijev). Jezera: Skadarsko (najveće); planinska ledenjačka jezera (Crno, Biogradsko, Plavsko). Šume prekrivaju 39,5% površine. Uzgoj agruma, maslina i ranoga povrća. Stočarstvo (ovce, goveda), ribarstvo. Ležišta boksita, olovno-cinkove rude i lignita. Metalurgija (aluminij, željezo), elektroind., proizvodnja morske soli. Turizam os. u Boki kotorskoj. Gl. luka Bar, zračna luka Podgorica. – U 3. st. pr. Kr. na području današnje C. G. formirala se ilir. država; nakon razdoblja rim. i biz. vlasti, ondje su se naselili Slaveni (→  Duklja; Zeta). 1189. Zeta je pripojena Raškoj; pod Balšićima 1361. osamostaljuje se od vlasti Nemanjića, ali ju je 1421. kao naslijeđe dobio Stefan Lazarević. 1439. zetsko primorje osvojili su Mlečani. U 15. st. jačaju Crnojevići, a krajem 15. st. zemlju su zauzeli Osmanlije; nakon dugih protuosman. borbi, C. G. se pod cetinjskim vladikama Petrovićima Njegošima i s osloncem na Rusiju osamostalila u 18. st. Za Danila Petrovića Njegoša postaje kneževinom (1852). Nakon pobjede nad osman. vojskom na Grahovcu (1858), C. G. dobiva međunar. priznate granice prema Osman. Carstvu. Nakon ratova s Osmanlijama 1862–63. i 1876–78, Berlinski je kongres priznao neovisnost C. G. 1910. postaje kraljevinom. U Balkanskim ratovima proširila granicu prema Novom Pazaru i Metohiji; u I. svj. ratu borila se na strani Srbije; okupirana od austroug. trupa 1915; 1918. ujedinjena s Kraljevinom Srbijom (pad dinastije Petrovića), potom ulazi u sastav Kraljevine SHS. Od 1929. do 1941. obuhvaćena u Zetskoj banovini sa sjedištem na Cetinju. U II. svj. ratu okupira je Italija (1941–43), a potom Njemačka (dijelove pograničja zauzima Albanija). Oružani otpor vodio je komun. partiz. pokret. Nakon oslobođenja 1945. C. G. postaje socijalist. republika u sastavu Jugoslavije; Srbiji je ustupila Metohiju, a stekla veće primorje (J dio Dalmacije do 1918. i bosansko-herceg. koridor do mora preko Sutorine). Ustavnim promjenama 1963. i 1974. unaprijedila je polit. samostalnost u jugosl. federaciji. S raspadom Jugoslavije poč. 1990-ih ostala je u savezu sa Srbijom, podupirući srp. stranu u ratu u Hrvatskoj i u BiH. Vodeći polit. utjecaj imali su Momir Bulatović (predsj. 1990–98) i M. Đukanović (premijer 1991–98); surađuju do 1997, a potom se razilaze oko pitanja crnog. samostalnosti (zagovara je M. Đukanović). 1992–2003. dio je SR Jugoslavije, a potom drž. zajednice Srbije i Crne Gore. Predvodeći Demokratsku partiju socijalista (od 1998), M. Đukanović postao je crnog. predsj. (1998–2002) i premijer (2003–06). 2006. C. G. se odvojila od Srbije i proglasila drž. neovisnost (M. Đukanović ponovo premijer 2008–10). Od kraja 2010. premijer je Igor Lukšić.