čovjek

čovjek (Homo sapiens), dvonožni primat iz porodice hominida (Hominidae) sa samo jednom podvrstom (Homo sapiens sapiens), kojoj pripadaju sve današnje ljudske skupine; živo biće najkompliciranijega mozga složene neuralne organizacije, koji mu omogućuje apstraktno razmišljanje, govor, introspekciju, rješavanje problema i emocije. Današnji čovjek razvijao se posljednjih 6–7 mil. god. kroz nekoliko evolucijskih razvojnih stupnjeva; najstariji ljudski prethodnici, australopitecine, dvonošci Australopithecus afarensis, pojavili su se prije gotovo 4 mil. god.; slijede ih primitivni oblici australopiteka različite građe, načina prehrane, veličine mozga i ponašanja, raširenih u Africi. Čovječji rod (Homo) pojavio se prije 2,2 mil. god. vrstom H. habilis, bića povećana obujma mozga, složena ponašanja te rudimentarnih oblika kulture i izrade prvih kamenih rukotvorina. Prije 1,4 mil. god. u Africi se pojavljuje H. erectus, nomad i lovac, koji se širi u Europu i Aziju i postaje politipskom vrstom. Prije 600–350 tis. god. pojavljuju se H. heidelbergensis i H. rhodesiensis; nalazi arhaičnoga sapiensa primitivne građe stari 150 do 30 tis. god. pripisuju se neandertalcu (H. sapiens neanderthalensis), pračovjeku posebne građe i složena ponašanja kojega neki autori temeljem genskih studija izdvajaju kao zasebnu vrstu (H. neanderthalensis). Današnji oblici čovjeka pojavljuju se prije o. 200 000 do 40 000 god., kad prapovijesni lovci i nomadi razvijaju složena pravila ponašanja najstarijih društv. zajednica. U to se doba javljaju prvi iskazi apstraktnoga razmišljanja i shvaćanja svijeta te umjetnost i složeni sustavi religijskoga svjetonazora, a kultura postaje dominantnom odrednicom ljudske vrste. U filozofskom promišljanju, č. je biće sposobno transcendirati vlastiti tjelesni bitak, osjetilnost i izravnu danost sebe i izvanjskoga svijeta, pri čemu uspijeva prodrijeti do zadnjega temelja stvari ili apsolutnoga bitka.