cink

cink (njem.) (Zn, zincum), kem. element, at. br. 30, rel. at. masa 65,39, plavkastobijela kovina; pri sobnoj temp. krhak i lomljiv; na temp. 100–150 °C omekša i postaje rastezljiv, pa se lako kuje, valja u tanke ploče i izvlači u žicu. Najčešće se dobiva iz ruda sfalerita i smitsonita te iz ind. cinčanih otpadaka (cinkovi pepeli). Rabi se za izradbu dijelova motornih vozila, strojeva, kućanskih aparata, za galvanizaciju, cinčanje, legiranje, proizvodnju pigmenata, u građevinarstvu, za izradbu ambalaže, u pirotehnici itd. Spojevi: cinkov oksid, ZnO, cinkovo bjelilo, upotrebljava se kao boja, u medicini (cinkova pasta ili mast) za površinsko liječenje kožnih bolesti i rana; cinkov sulfid, ZnS, kao pigment, u proizvodnji litopona; cinkov sulfat, ZnSO₄ × 7H₂O, bijela galica, sastavnica litopona, služi i kao močilo, za impregniranje drveta, kao adstringens itd.; cinkov klorid, ZnCl₂, u tekst. ind., galvanotehnici, medicini itd.