čin

čin. ① Stupanj neke hijerarhije, npr. policijski č. ② Od 18. st. stupanj u voj. hijerarhiji, za razliku od časti, naslova, dužnosti ili zvanja. Osim oznaka na naramenicama (epoletama) ili na rukavu, za svaki se č., gotovo u svim vojskama, propisuju posebna plaća, prava i povlastice. U RH određeni su Zakonom o službi u oružanim snagama: č. za vojnike, mornare te kadete (pozornik i razvodnik), za dočasnike (skupnik, desetnik, narednik, nadnarednik, stožerni narednik i časnički namjesnik), za niže časnike kopnene vojske i ratnoga zrakoplovstva odn. ratne mornarice (poručnik, natporučnik i satnik odn. poručnik korvete, poručnik fregate i poručnik bojnoga broda), za više časnike (bojnik, pukovnik i brigadir odn. kapetan korvete, kapetan fregate i kapetan bojnoga broda) te za generale odn. admirale (brigadni general, general bojnik, general pukovnik, general zbora i stožerni general, odn. komodor, kontraadmiral, viceadmiral, admiral i admiral flote).