čekić

čekić (tur.). ① ANAT jedna od triju slušnih koščica u srednjem uhu. ② TEHN kladivac, mlat, alat za radne operacije udaranjem; ručni č. ima držalo i čeličnu glavu (iznimno drvenu ili gumenu) oblikovanu prema namjeni (npr. stolarski, kovački, zidarski č.); strojni č. može biti pneumatski ili motorni, a služi u građevinarstvu, klesarstvu, kotlogradnji; teški čekić je bat.