ć

ć ① Peto slovo hrv. abecede; u glagoljskim tekstovima hrv. redakcije bilježio se znakom šta ,  (starosl. št, šć), na dvadeset i šestom mjestu azbuke, u bosančici ,  (brojčana im je vrijednost 800), a u staroj ćirilici  (nema brojčane vrijednosti). ② LINGV znak za nepčani ili palatalni suglasnik bilo afrikatu (istodobna artikulacija glasa t i »mekoga« ś) bilo okluziv [] ili [t'].