Bugarska

Bugarska, država na Balkanskom poluotoku, s izlazom na Crno more, JI Europa; 110 912 km², 7 740 000 st. (Bugara 79,8%, Turaka 10%, Makedonaca 2,5%). Gl. grad Sofija. U J dijelu Rodopi (Musala, 2925 m) i niz zavala, u sr. Tracijska nizina, na S Stara planina i Podunavska nizina, na SI Ludogorje i Dobrudža. Klima i vegetacija u području egejskoga slijeva mediteranska, na SZ srednjoeur., na I stepska, u višim predjelima planinska. Rijeke: Iskăr, Jantra, Lom (pritoci Dunava), Marica, Mesta, Struma. Zemljoradnja (žitarice, ind. biljke), povrtlarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo, cvjećarstvo (ruže; proizvodnja ružina ulja). Stočarstvo (ovce, koze, svinje, goveda), peradarstvo, pčelarstvo, uzgoj dudova svilca. U planinskim krajevima šumarstvo. Ležišta nafte (rafinerije Pleven, Kamenov), rude olova, cinka, bakra, boksita; ugljenokopi. Crna i obojena metalurgija, metalna ind. (tvornice lokomotiva, vagona, automobila), kem., farmaceutska, tekst., prehr., drvna ind. i ind. građev. materijala. Turizam. Luke: Varna, Burgas (Crno more), Vidin, Lom, Ruse (na Dunavu). Gl. zračna luka Sofija (Vrajdebna). – Područje B. u rim. je doba dio Tracije i Mezije. Oko 680. turkijski su Bugari pokorili već naseljene Slavene i slavenizirali se. Car Boris primio kršćanstvo iz Carigrada 864. Car Simeon (vladao 893–927) postigao autokefalnost bug. crkve, uspješno ratovao protiv Bizanta 917. i proširio državu. U 10. i 11. st. B. je potpala pod biz. vlast. Oslobodili su je 1185–87. braća Petar i Asen I.; novi uspon za Ivana Asena II. (1218–41). Bug. državu srušio sultan Bajazid 1393. Ustanci protiv osman. vlasti (1598, 1686, 1737–38) ugušeni; bug. dobrovoljci sudjeluju u ratovima (rusko-tur.) i u oslobodilačkim pokretima protiv Osmanlija (srp. ustanak 1804–13. i grč. ustanak 1821–29). Nakon osman. poraza u ratu protiv Rusije, Sanstefanskim mirom 1878. stvorena velika Bugarska (s dijelovima I Srbije, Albanije, Makedonije); revizijom na Berlinskom kongresu novostvorena kneževina Bugarska s Aleksandrom HessenBattenbergom (vladao 1879–86), zahvaća područja između Dunava i Balkana. 1885. pripojena joj je Istočna Rumelija, što je 1885–86. dovelo do rata sa Srbijom, koja je poražena na Slivnici; 1886. na vlast doveden Ferdinand I. (1887–1918) iz dinastije Sachsen-Coburg-Gotha. Od 1908. je kraljevina; u savezu sa Srbijom, Crnom Gorom i Grčkom, sudjeluje u Prvom balkanskom ratu (1912–13), ali se nakon pobjede nad Osman. Carstvom sukobila sa saveznicima i bila poražena (→  Bukureštanski mir 1913). Saveznica Centralnih sila u I. svj. ratu. B. je mirom u Neuillyju 1919. predala J Dobrudžu Rumunjskoj, Strumicu, Bosiljgrad i Caribrod Jugoslaviji, a primorje i Traciju Grčkoj. Između dvaju svj. ratova zemlju potresaju ekon. i polit. krize. Kao saveznik Njemačke, zaposjela 1940. J Dobrudžu, a 1941. dijelove Makedonije i Tracije. Sovj. trupe ulaze u rujnu 1944. u B., a komunisti organiziraju ustanak i formiraju vladu Otečestvene fronte. Od 1946. NR; prvi premijer bio je G. Dimitrov (do smrti 1949). Savezništvo sa SSSRom potvrđeno je članstvom u Varšavskom ugovoru (1955). Na vlasti se najdulje održao T. Živkov (1962–71. predsjedavao vladom, a 1971–89. Državnim vijećem). Zbog prisilne bugarizacije masovno su se iseljavali Turci (1950-ih iselilo se oko 150 000, a 1980-ih oko 300 000). Nakon demokratizacije (1989–90) predsj. je Želju Želev (1990–97); 2002–12. Georgi Parvanov, a potom Rosen Plevneliev. Od 2004. B. je članica NATOa, a od 2007. Europske unije.