bosanski jezik

bosanski jezik, južnosl. jezik; o. 2,2 mil. govornika u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i dr. Na području BiH dijalekti su mu ikavski novoštokavski, ijekavski novoštokavski, nedosljedno novoštokaviziran ijekavskošćakavski te slavonski (na manjem području J od Save). Vezana uz jezik, i književnost se u BiH razvijala u trima smjerovima. Nakon skromne srednjovj. pismenosti hrv. književnost nastaje potkraj 16. st., isprva na ijekavskošćakavskom dijalektu, poslije pretežno na novoštok. ikavskome, uz jake utjecaje iz Hrvatske. Nešto poslije javlja se musl. adžamijska književnost, a srp. književnost, izuzevši dijalektne osobine, ne razlikuje se od tokova u Srbiji. Jezična standardizacija u 19. st. slijedi procese u Hrvatskoj i Srbiji, s time da se oni kod Muslimana Bošnjaka i Hrvata isprva podudaraju, ali nakon II. svj. r. snažno se nameće srp. jezik. Danas je b. j. uz hrv. i srp. službeni jezik u BiH. Osobito ga prihvaćaju Bošnjaci (Muslimani), pa se ustaljuje i naziv bošnjački.