Bizant

Bizant (Bizantsko Carstvo), država osnovana 330–395. u I dijelu Rimskoga Carstva. Jačanje carskog apsolutizma dosegnulo je vrhunac za Justinijana I. (527–565), koji je osvajanjima u S Africi, Italiji, Španjolskoj pokušao B. uspostaviti u granicama Velikoga Rimskog Carstva. Za njegovih nasljednika vjerski sukobi u zemlji, ratovi s Perzijancima, pobjede Arapa te nadiranje Avara i Slavena (626. pod Carigradom) oslabile su B., koji je sred. 7. st. ograničen uglavnom na Malu Aziju. 751. Langobardi osvajaju i Ravenski egzarhat. Od 8. st. jak ikonoborski pokret (→  ikonoklasti). 1018, pobijedivši cara Samuila, Bazilije II. (976–1025) osvojio Bugarsku. U 11. st. biz. zemlje u Maloj Aziji osvojili su Seldžuci, a u J Italiji Normani. Od tada B. propada, što privremeno zaustavljaju vladari iz dinastije Komnena: Aleksije I. (1081–1118) suzbija Normane, Pečenege, Kumane i Seldžuke, a Manuel I. (1143–80) uspostavlja biz. vlast u Ugarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj, Bosni i Dalmaciji. Križarski ratovi i vjerski sukob između istočne i zapadne crkve oslabili su B. te doveli do pada Carigrada 1204. i stvaranja Latinskoga Carstva. Na području nekadanjega B. osnovano je Nikejsko i Trapezuntsko Carstvo te Epirska despotovina, a sve je jači i pritisak Osmanlija. 1261, zauzećem Carigrada, Mihajlo VIII. Paleolog obnovio je Biz. Carstvo. Neprestane borbe u balkanskim državama, građ. ratovi u samom B. u 14. st. te uspjesi Osmanlija (bitka na Marici 1371) toliko su oslabili državu da je u novom naletu Osmanlija padom Carigrada (1453) srušeno i Carstvo. Ista je sudbina 1460. snašla Morejsku despotovinu, a 1461. i Trapezuntsko Carstvo.