Biblija

Biblija (lat. < grč.), zbirka tekstova koje Židovi i kršćani drže svetima, od Boga nadahnutima i gl. izvorom svoje vjere. Kršćani je dijele na Stari zavjet i Novi zavjet, a Židovi na Torah (Zakon), Nebī’īm (Proroci) i Ketūbīm (Spisi). Židovska B. okuplja tekstove na hebrejskom (s nekoliko odlomaka na aramejskom), od kojih najstariji potječu iz 11. st. pr. Kr., a najmlađi iz 2. st. pr. Kr. Kanon joj je utvrđen uglavnom u 5. st. pr. Kr., a definitivno u 1. st. pr. Kr. Tekst je utvrđen, što se konsonanata tiče, u prvim stoljećima kršć. ere (prije 500), a kritičku reviziju i utvrđivanje vokalizma dovršili su masoreti do poč. 10. st. Prvi su kršćani židovskoj B. dodali vlastite nove tekstove: sve knjige Novoga zavjeta izvorno su pisane grčki između 50. i 100. Ubrzo je kršćanska B. prevedena na sirski (Pešito), koptski (2/3. st.), gotski (Ulfila), latinski (Vetus Latina, pa zatim Vulgata), slavenski (Ćiril i Metod). Na kršć. zapadu Vulgata se nametnula već u sr. vijeku. Dok su se protestanti vraćali izvornim hebr. i grč. tekstovima, Tridentski je koncil utvrdio Vulgatu (1546) kao službeni kat. tekst i utvrdio joj kanon. SIN Sveto pismo.