Balkanski poluotok

Balkanski poluotok (tur. balkan: planinski lanac), poluotok u JI Europi između Crnoga, Mramornoga, Egejskoga, Jonskoga i Jadranskoga mora; 490 000 km². S granica pruža se rijekama Dunavom–Savom–Kupom i dalje do Riječkoga zaljeva (postoje sporenja oko određenja ove granice). Dijeli se na S dio, koji pripada eur. trupu, i J koji zahvaća staru Heladu s Peloponezom. U S nizinskim predjelima s pretežno kontinentalnom klimom razvijeno ratarstvo i uzgoj krupne stoke, u J i Z planinskim predjelima ovčarstvo. Uz morsku obalu pruža se mediteranski pojas s kulturama masline, smokve, vinove loze i agruma. Ime B. p. prvi je 1809. upotrijebio njem. geograf Johann August Zeune (1778–1853).