balistička raketa

balistička raketa, raketa (projektil) opremljena samo autonomnim uređajima za održavanje smjera (npr. žiroskopom), koja nakon utroška goriva leti zbog inercije, balističkom putanjom kroz rijetke slojeve atmosfere. Pretežno se rabe kao nosači pojedinačnih ili višestrukih klasičnih ili nuklearnih bojnih glava, s taktičkim, srednjim te interkontinentalnim dometom, a lansiraju se iz podzemnih silosa, s podmornica ili teških vozila. U ratu prvi put primijenjene 1944 (njem. V2); kao strateško sredstvo odvraćanja prve su ih 1950ih uveli SSSR i SAD; nakon višedesetljetnoga nadmetanja broj im je sporazumno ograničen.