Babilonija

Babilonija, ant. država u J Mezopotamiji. Najstarije pov. stanovništvo Šumerani (4. tisućljeće pr. Kr.). O. 2375. pr. Kr. Lugalzagizi ujedinio gradove Umu, Ur, Uruk, Lagaš. U S Babiloniji Akađanin Sargon (2350–2294. pr. Kr.) organizirao prvu jaku semitsku državu. O. 2000. pr. Kr. u B. prevladalo pleme Amuru, a Sumuabu utemeljuje starobabilonsku državu. Njezin najveći vladar Hamurabi ujedinio pod svojom vlašću Šumer, Akad, Elam i Asiriju te donio tzv. Hamurabijev zakonik. Od 15. st. pr. Kr. država slabi; provaljuju Hetiti, Kasiti, Asirci, Elamiti, doseljavaju se Kaldejci (9. st. pr. Kr.). B. je podvrgnuta Asiriji 729. pr. Kr., 689. pr. Kr. Sanherib ju je srušio, no kaldejski knez Nabopolazar (626–605. pr. Kr.) zbacio je asirsku vlast i obnovio babilonsku državu (Novobabilonskokaldejsko Kraljevstvo). Nebukadnezar II. nakon bitke kod Karkemiša 605. pr. Kr. osvojio je Siriju i Palestinu te 587. pr. Kr. razorio Jeruzalem; međutim, pohod Perzijanaca pod Kirom II. dokrajčio je babilonsku državu 539. pr. Kr. za njezina posljednjega vladara Nabonida.