Azerbajdžan

Azerbajdžan, država u I dijelu Zakavkazja, uz Kaspijsko jezero; 86 600 km2, 8 347 300 st. U A. je uključena Nahičevanska autonomna republika i Gorski Karabah. Gl. grad Baku. Veći gradovi: Gäncä (Gandža), Sumqayit (Sumgait). Na S Veliki Kavkaz (4466 m), na JZ Mali Kavkaz (616 m) s Karabaškim gorjem. U sr. dijelu nizina rijeka Kure i Araksa; na krajnjem JI Tališinsko gorje (2493 m). Klima od suptropske u nižim predjelima do planinske u višima. Gl. rijeke Kura i Araks; mnogobrojni termalni izvori. Stanovnici su Azerbajdžanci (89%), Rusi (3%), Armenci (2%) i dr. Uzgajaju se žitarice, pamuk, riža, vinova loza, voće, duhan. Stočarstvo; uzgoj dudova svilca; ribarstvo. Ležišta nafte, prirodnoga plina, ruda (željezne, bakrene, olovne, cinkove, kobaltne) i soli. Rafinerije nafte, metalurgija, strojogradnja, kem., građev., tekst. (os. svile), prehr. ind. Naftovod Baku–Batumi, Baku–Grozni. Gl. pomorska i zračna luka Baku. – Država Mana, na J zemlje, iz 1. tisućljeća pr. Kr., kao i dr. područja, pod vlašću su Medije (7. st. pr. Kr.), potom dio Perzijskoga Carstva. U 7. st. osvajaju ga Arapi, u 11. Seldžuci, 1231. Mongoli. Zbog A. ratovale su Perzija i Osmansko Carstvo (15–18. st.). Nakon Perzijsko‑rus. rata (1804–13), ugovorima 1813. i 1828. pripao Rusiji. 1920. A. proglašen Sovjetskom Socijalističkom Republikom, a 1922. s Armenijom i Gruzijom dio Zakavkaske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike. 1936. stvorena je Azerbajdžanska SSR. Od sred. 1980‑ih počinju azerbajdžansko‑armenski etnički sukobi; odcjepljenju teži Nagorno‑Karabah (podržavan od Armenije). Neovisnost je proglašena 1991. s raspadom SSSR‑a; slijedila je polit. nestabilnost sa smjenama vlasti. Sukobi u Nagorno‑Karabahu nastavljeni su do primirja 1994 (1986–2004. poginulih je više od 20 000). H. Aliyev bio je predsj. 1993–2003 (uspostavlja autoritarni režim; omogućuje poslovanje zapadnim naft­nim kompanijama); s vlasti je odstupio zbog bolesti, a predsjednikom postaje njegov sin Ilham Aliyev.