armatura

armatura (lat.). ① EL namot el. stroja u kojem se pod utjecajem promjenljiva magnetskoga polja inducira el. napon. ② GRAĐ materijal koji čvrsto povezan s drugim sastavnicama služi za ojačavanje (armiranje) kompozitnih materijala, npr. čelične žice, šipke ili mreže u armiranom betonu; tekstil od umjetnih vlakana ugrađen u tlu (→  geotekstil), tkanina od staklenih vlakana u stakloplastici i dr. ③ STROJ upravljački, mjerni, zaporni ili sl. dio stroja ili cijevne instalacije, napose za upravljanje protokom plina ili tekućine (npr. ventili, slavine, vodomjeri, manometri i dr.); kod automobila su mjerni i upravljački uređaji poredani na armaturnoj ploči.