Arapi

Arapi, svi oni kojima je materinski jezik arapski; žive na području S Afrike i JZ Azije, od Mauretanije do Irana; više od 230 mil. pripadnika. Naziv se prvotno, prije širenja islama u 7. st., a s njime i arapskoga jezika, odnosio na semitske narode nastanjene na Arapskom poluotoku. U prošlosti najvećim dijelom nomadski stočari, asimilirali tekovine razvijenijih susjednih civilizacija. Vješti trgovci i obrtnici, dali su niz proslavljenih graditelja, liječnika, pjesnika i filozofa. Pretežito muslimani. – Prve arap. države bile su Saba u J Arabiji (10. st. pr. Kr.) i Nabatejska država u S Arabiji (4. st. pr. Kr.), koje od 60. pr. Kr. priznaju rim. vlast. U 7. st. islam je ujedinio Arape; od tada oni u nekoliko stoljeća naglo šire vlast na I (Perzija, Sirija, Egipat, Afganistan, Turkestan, Mala Azija) do Indije, Buhare i Samarkanda te na Z (S Afrika, Španjolska, J Italija). Daljnji prodor A. u Europu zaustavili su biz. car Leon III. (717) i franački majordom Karlo Martel (732). Arap. vlast na Istoku srušili su Mongoli u 13. st., pa Osmanlije poč. 16. st., a iz Španjolske A. su potisnuti u 15. st. Protiv tur. vlasti ustala je potkraj 18. st. sljedba vahabita (Oman stekao neovisnost). U 19. st. arap. zemlje većinom su potpale pod kolonijalnu vlast eur. sila od koje su se postupno oslobađale tijekom 20. st. Onaj dio A. koji je osvojio Afriku pomiješao se sa starosjediocima Berberima, te je po staroj rim. provinciji Mauretaniji prozvan Maurima; tako se nazivaju i oni A. koji su osvojili Pirenejski poluotok te ostali u Španjolskoj sve do pada Granade 1492. Sjevernoafričke A., koji su osvojili Maltu, Siciliju, Korziku, Sardiniju i Kalabriju, naziva se Saracenima.