antibiotici

antibiotici (grč.), složeni org. spojevi koji sprečavaju rast i razmnožavanje bakterija, plijesni, protozoa, nekih virusa i zloćudnih tumora ili ih uništavaju; tvore ih stanice bakterija, gljiva, alga, lišajeva, biljaka i životinja; dijele se na prirodne, polusintetske i sintetske. Industrijski se proizvode isključivo s pomoću mikroorganizama biosintezom u biokem. reaktorima (fermentorima), a polusintetski a. još i s naknadnom kem. izmjenom. Primjenjuju se u humanoj i veterinarskoj medicini za liječenje zaraznih bolesti prouzročenih bakterijama (rijetko virusima), u poljodjelstvu za liječenje biljnih zaraznih bolesti te u stočarstvu za poticanje rasta stoke i peradi. A. uskoga spektra djelovanja uništavaju grampozitivne bakterije, dok oni širokoga spektra djelovanja, uništavaju i grampozitivne i gramnegativne bakterije; od o. 12 000 otkrivenih mikrobnih antibiotika primjenjuje se samo njih dvjestotinjak.