ultraljubičasto zračenje

ultraljubičasto zračenje (ultravioletno z., UV), elektromagnetsko zračenje valnih duljina kraćih od ljubičaste svjetlosti, a duljih od rendgenskog zračenja (od oko 10 do 380 nm); dio je Sunčeva zračenja (u. z. valnih duljina kraćih od 290 nm upija ozonski omotač). Proizvodi se el. lukom i tzv. živinim svjetiljkama; rabi se u medicini, mikroskopiji, analitičkoj kemiji; u velikim dozama (npr. dugo sunčanje) oštećuje kožu.