organska kemija

organska kemija, grana kemije koja eksperimentalno i teorijski proučava spojeve ugljika (osim samoga ugljika, ugljikova monoksida i dioksida te metalnih cijanida, koje proučava anorganska kemija), mehanizme njihova nastajanja, nalazišta, sastav, građu, svojstva, uporabu, nazivlje i terminologiju te org. analitiku. O. k. se počela naglo razvijati od 1828. kad je F. Wöhler laboratorijski sintetizirao ureu, prvi umjetno dobiveni org. spoj. Objašnjenju građe org. spojeva najviše su pridonijeli sred. 19. st. J. J. Berzelius, J. Liebig, J. B. A. Dumas, Ch. A. Würtz i F. A. Kekulé te J. H. van’t Hoff i A. Le Bel 1874, postavkom da su u većini org. spojeva veze ugljika usmjerene u vrhove pravilnoga tetraedra.