obilježje

obilježje. ① LINGV u fonologiji, razlikovno ili distinktivno o., glasovna značajka po kojoj se među sobom razlikuju fonemi (u hrvatskom je za foneme /b/~/p/ razlikovno o. zvučnost, za /b/~/v/ bilabijalnost nasuprot labiodentalnosti, za /b/~/m/ oralnost nasuprot nazalnosti). Razlikovna se o. jednoga fonema ostvaruju simultano (/b/ je istodobno i zvučan, i bilabijalan i oralan); u generativnoj gramatici, o. je najmanja jedinica značenja koja se može ostvariti samostalno. ② FILOZ bitno svojstvo ili odredba neke stvari koje ju u njezinu bitku razlikuje od drugih stvari (differentia specifica), ali je čini pripadnom jednoj vrsti ili rodu stvari (genus proximum).