mužar

mužar (mađ. < njem. < lat. ). ① Topničko oružje velikoga kalibra s najkraćom cijevi, za gađanje zaklonjenih i utvrđenih ciljeva na razmjerno malim udaljenostima (elevacija iznad 45°); merzer. Raznolike inačice m. bile su u uporabi od 14. do pol. 20. st. (→ Debela Berta). ② Ručna ili samostojeća naprava za izazivanje glasnoga pucnja (npr. o svečanim prigodama); mačkula, prangija. Puni se crnim barutom i zatvorena pali štapinom, kremenom ili kapsulom. ③ → stupa ①.