izolirajući jezici

izolirajući (izolativni, korijenski) jezici, jezici koji nemaju fleksije; sve su im riječi nepromjenljive (nalik na čiste korijene), a gramatičke funkcije izražavaju analitički, tj. rečeničnim poretkom i grupiranjem riječi, intonacijom ili dodavanjem »pomoćnih« elemenata (npr. vijetnamski i klas. kineski jezik); → tipološka lingvistika.