hebrejski jezik

hebrejski jezik, sjeverozapadni semitski jezik (afrazijska porodica) Hebreja (Izraelaca, Židova) kojim su pisane knjige Staroga zavjeta i neki potonji vjerski spisi. U Palestini ga je kao govorni jezik istisnuo aramejski u zadnjim stoljećima stare ere, ali se održao kao pisani jezik, jezik sinagoge; iz njega se razvio novohebrejski. Obnovljen i moderniziran potkraj 19. st., postao i službenim jezikom države Izrael 1948 (pod imenom ivrit); danas njime govori o. 10 mil. ljudi. Pismo je najprije općesemitsko, zatim aramejsko, hebr. kvadratno i na kraju sr. vijeka tzv. Rašijev kurziv (rašipismo).