bojni otrovi

bojni otrovi, kem. tvari (čvrste ili kapljevite, rjeđe plinovite) koje se ponajprije upotrebljavaju u ratu za uništavanje ili onesposobljivanje ljudi, životinja i biljaka (herbicidi i defolijanti) te zagađivanje prostora, s duljim ili kraćim učinkom; prema fiziološkom djelovanju razlikuju se: plikavci (npr. iperit, luizit), zagušljivci (npr. klor, fosgen), nadražljivci (npr. adamsit, kloracetofenon, CS, CN, CR – tzv. policijski otrovi), opći ili krvni (npr. ugljikov monoksid, arsenovodik, cijanovodik), živčani ili nervni (npr. DFP, VX, triloni: sarin, soman, tabun) te psihootrovi (npr. LSD, BZ). Zaštita su plinska maska, rukavice, odijelo i dekontaminacija. Premda su proizvodnja i uporaba u ratne svrhe prvi put zabranjene Haškom konvencijom 1899, najviše su primjenjivani u I. svj. r. te u Vijetnamskome ratu.