Tadžikistan

Tadžikistan, država u sr. Aziji; 143 100 km², 7 565 000 st. Gl. grad Dušanbe. Veći gradovi Hujand, Kulob, Qūrġonteppa. Pretežito planinska zemlja (pol. teritorija iznad 3000 m). Na I masiv Pamira, a sjevernije Alaysko gorje (Pik I. Ismail Samani, 7495 m; Lenjinov vrh, 7134 m) s visokim ravnjacima (3500–4500 m). Mnogobrojni ledenjaci. Nizine (7% površine) na JZ i S. Klima je kontinentalna s karakterističnim visinskim pojasima. U nizini 100–250 mm oborina godišnje, a u planinama o. 1600 mm. Rijeke Sir Darja i Amu Darja s pritocima (Pjandž, Vahš) iskorištavaju se za proizvodnju el. energije i umjetno natapanje. Stanovništvo: Tadžici (80%), Uzbeci (15%), Rusi, Tatari. Službeni jezik tadžički. Uzgaja se pamuk, riža, duhan, povrće; u stočarstvu ovce (karakulska ovca) i goveda (jak). Ležišta nafte i plina, rude uranija, radija, arsena, obojenih metala. Metalna (aluminij), elektrotehn., tekstilna (pamuk, svila), prehr. ind. Međunar. zračna luka Dušanbe. – Na području T. u 1. tisućljeću pr. Kr. postojale su države Baktrija i Sogdijana. Nakon vladavine Perzijanaca (6–4. st. pr. Kr.), Makedonaca (Aleksandar Veliki) i Turaka (od 6. st.), u 8. st. ondje su vladali Arapi, koji su autohtonomu stanovništvu dali ime Tadžik. U 9. i 10. st. na vlasti je tadžička dinastija Samanida. U 13. i 14. st. T. je dio Mongolskoga Carstva (pod Džingis-kanom i Timurom); od 16. st. njime vladaju buharski emiri, a od 1866. Rusi. 1924. osn. je Tadžička ASSR (u sastavu Uzbečke SSR), a 1929. Tadžička SSR. S raspadom SSSR-a 1991. ostvarena je neovisnost; od 1992. predsj. je E. Rahmon. Sukobi s islamističkim pobunjenicima prerasli su u građ. rat 1992–97, u kojem je bilo više od 30 000 poginulih (od 1993. prisutne su rus. mirovne snage); pojedine islamističke skupine nastavile su borbu i nakon primirja. Poč. 2000-ih T. logistički podupire intervenciju SAD-a i saveznika u Afganistanu.